Djeca su se uželjela igre, sporta, djevojčice (generacija 2008/09) Budućnosti jedva čekaju prvi trening, ubijeđena je Suzana Lazović koja u našem najtrofejnijem klubu, sa Sonjom Barjaktarović i Anđelom Bulatović, vodi brigu o jednoj od najmlađih generacija.
Zbog koronavirusa sport je stao, nema treninga, ali rad u kućnoj varijanti je za nekoga obaveza, a za nekoga, kao za najmlađe, vid dobre reakreacije.
- Prije svega, najvažnije da iz ove borbe izađemo živi i zdravi. Biće sporta. Što se tiče naših rukometašica, povezani smo u grupi sa roditeljima, dali smo prijedloge kako mogu da vježbaju. Naravno, ne možemo tražiti potpuni profesionalizam od djevojčica koje imaju 10 godina. Znamo dobro da je počele nastava, djeca uče, rade domaće, a roditelji imaju puno obaveza. Ali sam sigurna da te neke naše ideje i preporuke, koje su dobijali tokom zajedničkog rada, poštuju. Sve te stvari o kojima su pričali i dok smo trenirali, imale su obavezu kod kuće da rade - kazala je Lazović.
U ovoj generaciji je oko 80 djevojčica.
- Nijesmo radili selekciju za ovu godine, dali smo svima šansu. Jednostavno, klub svima želi šansu da pruži. Svjesni da kroz igru i rad djeca mogu da se i pokrenu i steknu dobre navike.
Djeca su manje aktivna, ali Suzana vjeruje da im neće trebati puno vremena da uđu u priču koja je stala zbog koronavirusa.
- Jedva čekaju da trening počne. Njihovom organizmu je lako da se vrati na trening. Na nama je da ih, kada krenemo, polaku uvodimo u trening. Da vidimo gdje smo stali, šta smo izgubili i na čemu treba još da radimo.
Suzana se, takođe, aktivirala. Trenira u lijepom ambijentu.
- U Kolašinu sam sa roditeljima. Prija ambijent, čist vazduh, gdje mogu dosta toga da uradim. U nadi da će sve ovo da stane i da ćemo brzo nastaviti sa radom.
