Evropsko prvenstvo počinje 9. januara, a među brojnim klubovima čiji će se igrači naći na prvom kontinentalnom šampionatu sa 24 selekcije je i jedan koji nema ni dvoranu rukometnih dimenzija.
I tu koju ima ne može da koristi od prije neki dan, jer je procijenjeno da nije dovoljno bezbjedna.
Sve to dovoljno govori koliki je podvig što će Komovi imati predstavnika među evropskom elitom, Aleksandra Bakića.
- Ovo je veliko priznanje za naš klub. Malo sam se plašio da neće ići na Evropsko prvenstvo, ali Aco to stvarno zaslužuje. Nisam subjektivan, već realan i znam da se on za ovo pošteno izborio - kaže sportski direktor Komova Srđan Radunović u intervjuu za naš portal.
Klub iz Andrijevice je imao 2019. iz snova - 21. maja je osvojio Kup Crne Gore, a zimuje kao jesenji šampion.
U klubu ističu da su sjajne rezultate u jesenjem dijelu sezone donijele nesvakidašnje pripreme na 1.800 metara nadmorske visine na Komovima.
- Momci su svakog dana trčali 24 kilometra u svim nagibima i na svim terenima, po travi i asfaltu. Poslije svakog treninga su imali 45 do 60 minuta vježbi spretnosti i snage, a bili smo smješteni u dvije kolibe, u kojima smo spremali hranu trener Đorđije Marković i ja. Momci poslije toliko treninga nisu imali ni vremena ni snage ni za šta sem za spavanje. Sa sobom smo nosili i rekvizite za trening, tegove i ostale stvari, što je donacija naših iseljenika iz Njemačke i ostalih zemalja.
Radunović smatra da su upravo te pripreme uticale da ekipa ima sjajnu hemiju.
- Živjeli smo kao porodica, to nam je najviše pomoglo da napravimo timsku hemiju. I pred Kup smo bili na istom mjestu u karantinu, što se ispostavilo kao odličan potez, tako da su ove pripreme bile već oproban recept. Naš najsikusniji igrač Milun Danić mi je rekao da je mislio da će poslije drugog dana da napušta pripreme, jer mu je bilo preteško, ali nije htio da odustane kada je vidio kako njegovi saigrači podnose treninge. Već drugog dana su počeli da povraćaju od napora, kao i jako rijetkog vazduha, ali su poslije pet dana uz pjesmu svi zajedno došli na stadion. To je bio dokaz da smo uspjeli u sklapanju ekipe, u homogenosti, što je bilo samo zagrijavanje za ono što je došlo kasnije.
Iako su bili puni snage, Markovićevi izabranici nisu dobro počeli šampionat. U prva četiri kola su poraženi od Partizana i Mornara 7, ali su u preostalih šest mečeva bili veoma ubjedljivi.
- Na startu se osjetio manjak pripremnih utakmica. Doživjeli smo poraz u Tivtu, a onaj od Mornara u Baru je bio kao božji dar. Tek tada je ekipa konačno ono što smo vidjeli na treningu prenijela na teren, a onda smo znali da nam niko ništa ne može. Žao mi je što se završila polusezona, jer se ne bismo zaustavili. Nadam se da nećemo ni na proljeće.
Andrijevčani će trenirati do 28. decembra, potom se opet okupljaju 3. januara i rade tri dana, a 9. počinju ponovo da treniraju. Kada se Bakić vrati sa Evropskog prvenstva, otići će na pripreme u Budvu.
Sa njima će biti i pojačanje, Slobodan Zonjić, jedan od aduta u borbi za titulu.
- Stevo Nikočević je ispod vijesti u kojoj je objavljeno da smo doveli Zonića napisao: Sad ste top. I ja mislim tako. Svi su vidjeli da nam fali jedan bek, to je bilo očigledno. Mislim da ćemo imati ubitačan napad od kojeg niko u Crnoj Gori neće moći da se odbrani. Zonjić neće igrati odbranu, jer ne može da se uigra sa ekipom za kratko vrijeme. Mi već tri godine vježbamo atipičnu, brazilsku odbranu, koja zahtijeva nevjerovatnu spremnost. Veoma je specifična i malo je klubova igra u Evropi - ističe Radunović.
Da sada počne Mini liga za prvaka, Komovi bi imali dva boda više od Lovćena i Partizana i mnogo bolju međusobnu gol razliku. Čini se da su prvi favoriti za titulu, jer su se pojačali odličnim Zonjićem iz Jedinstva, ali direktor kluba iz Andrijevice ne želi da opterećuje ekipu.
- Neću da kažem da smo glavni favoriti za titulu. Borićemo se, na svim utakmicama ćemo ići na pobjedu, a vidjećemo šta će biti na kraju. I Lovćen i Partizan su kandidati za tron, ali sa velikom dozom opreza i veoma motivisano mora da se igra i protiv Rudara. Vidjećemo i šta će uraditi Lovćen, hoće li se pojačavati- naglasio je Radunović.
Novac za Zonjića našli iseljenici
Zanimljiv je način na koji su Komovi došli do novca za angažovanje Slobodana Zonjića.
- Prije nekoliko mjeseci su me zvali sugrađani koji su u inostranstvu i pitali kako mogu da pomognu. Počeli su da skupljaju novac za koji sam im rekao za šta mi je potreban. Samo su me prije neki dan zvali i rekli mi da imaju novac za Zonjića - rekao je direktor Andrijevčana.
Zabranjen ulazak u salu
Dolazak odličnog srednjeg beka je lijepa vijest za navijače, za grad koji živi za rukomet, ali je loša stigla prije neki dan, kada je procijenjeno da školska sala nije bezbjedna za treninge.
- Dobili smo dopis da je zvanično zabranjeno da treniramo u našoj sali. Ostavljeni smo na milost i nemilost. Obećanja postoje da će se dvorana graditi u narednoj ili 2021. godini, ali se bojim kako ćemo izdržati do tada. Nije problem prvi tim, nekako ćemo se snaći, ali ne znam šta ćemo sa mlađim kategorijama. A ja uvijek pitam šta će nekom klub bez mlađih kategorija. Gasi ga odmah ako ne možeš da stvaraš bazu - ističe Radunović.
U ženskoj ekipi vidim ono što sam u muškoj prije pet-šest godina
Komovi se od ove sezone takmiče i u Drugoj ligi za rukometašice. Mlade igračice su poslije 10 kola osme na tabeli sa tri pobjede, remijem i šest poraza.
Dva imena bi trebalo zapamtiti - 14-godišnju Kristinu Arsenijević i dvije godine mlađu Nataliju Lekić.
- Kristina već čuda čini, bila je i u reprezentaciji. U ovoj ekipi vidim što u sadašnjoj seniorskoj u muškoj konkurenciji, kada su bili njihovih godina. Imamo budućnost na svakoj poziciji, zbog čega ćemo nastaviti rad i ozbiljno ih pratiti. Imamo i sjajnu generaciju djevojčica 2008/2009. godište. Trenira blizu 30 djevojčica, koje je gledao i Dragan Adžić i oduševio se. Nije mogao da vjeruje da toliko talentovanih igračica postoji u Andrijevici.
Radunović, uz Arsenijević, ističe i Lekić.
- Natalija će biti čudo od igrača. Ona je srednji bek i već su je snimili iz Budućnosti, ali ima svega 12 godina i otac joj ne da da ide od kuće. Njeni roditelji su se vratili iz Njemačke, gdje su proveli 15 godina. Natalija je i tamo trenirala, ali nije navikla na grubosti kakve su ovdje. Ponekad i zaplače na utakmici, ali nastavi da igra kao da se ništa nije desilo. Polako se prilagođava na ovaj sistem.
