Jelena Vukčević, kapitenka Budućnost II, gošća je naše rubrike.
Mlada, izuzetno talentovana rukometašica, kroz zanimljive odgovore otkrila je neke pojedinosti iz života i sporta. Voli svoj klub, obožava rukomet, ima snove i želi da ih ostvari.
Trenutno se oporavlja od operacije koljena, ali je po mišljenju mnogih stručnjaka najtalentovanija crnogorska rukometašica i odgovorima u anketi dokazuje da je spremna za postane prava igračica.
Tvoj najdraži superheroj?
- Moji superheroji su bez sumnje moji roditelji.
Šta je bitnije i od najljepše pobjede?
- Iako svaka ekipa izađe na teren sa ciljem da pobijedi, za mene je ipak značajnija dobra igra koja je proizvod dogovora, kao i podrška kako sa terena, tako i sa klupe.
Najdraže putovanje?
- Najdraže putovanje kao i jedno veliko iskustvo za mene jeste Evropsko prvenstvo u Sloveniji sa kadetskom reprezentacijom.
Šta govoriš sebi prije meča?
- Prije meča razmišljam o stvarima na koje mi trener ukazuje, trudim se da u svaku utakmicu uđem mirne glave, a vrućeg srca.
Koje vrijeme je najdraže?
- Definitivno je to vrijeme koje provodim na terenu, što mi sada posebno nedostaje. Tada zaboravljam na sve probleme, obaveze... I radim ono što najviše volim, igram rukomet.
Kakvu muziku slušaš dok treniraš?
- Dok treneram najviše volim da slušam muziku bržeg ritma.
Šta ti je najveći motiv da i dalje budeš tu, svakog dana na terenu?
- Najveći motiv su ciljevi koje sam postavila u svojoj glavi. Znam za šta se borim i ne odustajem od toga.
Kako bi opisala svoj klub?
- ŽRK Budućnost je za mene sve. Predstavlja simbol želje, truda i uspjeha. Svako ko nosi grb Budućnosti nosi i veliku odgovornost, jer se radi o posebnom klubu sa bogatom istorijom, koju su obilježila osvajanja najvećih takmičenja.
Najdraži lik iz crtanog filma?
- Simba.
Koji filmski žanr ti je najbliži, preporuka za neki film?
- Volim akcione filmove i moja preporuka je film “Aquaman”.
Od čega se ježiš i šta ne praštaš?
- Ne volim kada neko nije iskren, to mi najviše smeta.
Ko su tvoji prijatelji?
- To su ljudi koji su uvijek tu za mene i kojima sve mogu reći, neko ko mi daje podršku i ko vjeruje u mene.
Koje su tvoje mane?
- O manama i vrlinama najbolje pričaju ljudi sa kojima provodim najviše vremena, ali ono što bi ja izdvojila kao manu jeste nestrpljivost, i prevelika odgovornost koju u zavisnosti od situacije nekada svrstavam u vrline, a nekada u mane.
Kome se vazda obraduješ?
- Uvijek se obradujem tati, koji je uglavnom van Podgorice.
Prema kome si najviše popustljiva?
- Kao najmlađa u familiji obično sam ja ta prema kojoj su popustljivi.
Kome sve brzo zaboraviš i oprostiš?
- Bliskim ljudima uvijek nađem opravdanje za neke postupke.
Jesi li gurman, omiljena hrana...?
- Trudim se da se hranim što zdravije, a kao omiljeno jelo izdvojila bih meso sa rižom i povrćem.
Omiljeni hobi?
- U slobodno vrijeme volim da pišem, obično opisujem sebi bitne događaje.
Najsrećniji trenutak na poslovnom planu?
- Naravno, osim ekipnih i ličnih priznanja, izdvojila bih dobijanje stipendije već drugu godinu za redom kao priznanje od Saveza za trud i rad.
Kome sve ispričaš?
- Uglavnom sve pričam tati.
Koga prvo pozoveš kada stane auto?
- Jos nisam vozač, ali da mi se to desi vjerovatno bih pozvala tatu ili brata.
Život je...?
- Život je, u stvari, jedan veliki put pun uspona i padova. Put koji nam omogućava da upoznamo sebe i svoje mogućnosti na najbolji način.
