Natalija Lekić rođena je u Njemačkoj, gdje je sa pet godina počela da trenira rukomet. Kaže da je bila podstaknuta uspjesima ženske rukometne reprezentacije. Mada, svi u familiji su zaljubljeni u sport, a rukomet je, očigledno, bio pravi izbor. U Andrijevicu se vratila, sa porodicom, prije tri godine, nastupala je za pionirski i seniorski tim Komova, da bi u pauzi prvoligaške sezone došla u Rudar (filijala Budućnost Bemaxa). Pokriva poziciju srednjeg beka, bila je članica pionirske reprezentacije, sada je priključena i kadetskom timu. Ima 15 godina i želja joj je da uči i da se dokazuje.
- Kao prvo, došla sam da bih se unaprijedila, a lakše je i bolje uz starije igračice. Od njih mogu dosta da naučim. Savjetuju me kao i trener. Treninzi su odlični, zadovoljan sam. Naporno se radi, što je veoma važno za mlade igračice - kazala je Lekić.
Ima samo pohvale na račun bivšeg kluba.
- I tamo sam bila jedna od najmlađih. U Komovima sam počela kada sam stigla iz Njemačke i bilo je odlično. Ali, stalno me vuklo nešto dalje i jednostavno mi je bilo potrebno da dođem u Podgoricu.
Ima ogromne motive. Nema problema da trenira i da igra sa iskusnijim od sebe.
- To je motiv da dajem još više. Lakše je kada pored sebe imate iskusnije igračice.
Voli da igra sa pozicije srednjeg beka. Jeste teško, ali…
- To je kao plej u košarci, morate da imate dobar pregled, da znate šablone, kretnje igračica, ispratite svakoga… Tek sam došla, još nisam ušla u sve to, ali vjerujem da će sve da legne.
U rukometu je posljednju deceniju. Uporedila je njemački i crnogorski stil.
- Ima razlike u sistemu. Baš je drugačije. Kod nas je grublji rukomet. Kada sam došla prvo što sam morala je da postanem jača i čvršća.
Najveći ponos osjeća kada nastupa za Crnu Goru.
- Lijepo je igrati za reprezentaciju. I čast i zadovoljstvo. Nadam se da ću jednog dana zaigrati i za seniorski tim - poručila je mlada rukmetašica.
Foto: privatna arhiva
