Sjeća se prve titule sa ŽRK Budućnost, mislila je tada (od sreće) da više od toga ne može. Tugu osjeća kada pomisli na revanš sa Hercom, punu „Moraču”...

Ona je jedna od legendi Budućnosti, sjajna Sandra Kolaković. Ostavila je veliki trag u plavom dresu. Pamte je generacije i pamte je navijači.

Borac.

Za nju jedna lopta nije bila izgubljena.

Šefica stručnog štaba šabačkog Medicinara je danas odgovorila na 14 pitanja našeg portala i naše stalne rubrike.

Najbolji tim svih vremena po tvom mišljenju?

- Lijevo krilo Natalija Cigankova, lijevi bek Bojana Popović, srednji bek Svetlana Kitić, desni bek Ana Vjahireva, desno krilo Kristina Varzaru, pivotkinja Hajdi Loke i Julija Bodnjeva, golmanka Sesilija Leganger.

Najbolji tim od rukometašica sa kojima si igrala?

- Cigankova, Popović, srednji bek Maja Bulatović, desni bek Indira Kastratović, desno krilo Anica Đurović, pivotkinja Deja Doler, golmanke Luminica Dinu i Dragica Đurić.

Ko su najbolji igrač i igračica sada, ali i svih vremena?

- Sada Nikola Karabatić i Ana Vjahireva, a svih vremena Veselin Vujović i Svetlana Kitić.

Sa kim si najbolje sarađivala na terenu?

- Sa Cigankovom.

Kojim dometima stremiš?

- Da svaki dan budem bolja u svemu nego juče!

Koji rezultat nikad nijesi zaboravila, i u pozitivnom i u negativnom smislu?

- Bilo je puno pobjeda koje pamtim, ali kada sam osvojila prvu titulu (kao seniorka) sa Budućnosti 1994/1995. bila sam toliko srećna da sam mislila da više od toga ne može! Osvajanje bronzane medalje 2001. godine na Svjetskom prvenstvu sa reprezentacijom Srbije i Crne Gore, poslije utakmice sa Danskom, takođe je u meni izazivalo, i dan danas izaziva, neizmjernu sreću.

Tuga koja nije prestala ni kada sam osvojila Ligu šampiona (2003. godine sa Krimom iz Ljubljane) je poraz pred prepunom „Moračom” 2002. godine protiv Herca poslije neriješenog rezultata sa gostujućeg terena (33:33). To je bio peti put da nismo prošle u finale LŠ.

Šta si najmanje, a šta najviše voljela da radiš na treninzima?

- Mnogo sam voljela da treniram. Smatrala sam da je i fizička priprema podjednako važna kao i tehničko-taktička da bih mogla u kontinuitetu dugo da igram na visokom nivou.

Da nijesi bila rukometašica, šta bi bila?

- Igrala bih stoni tenis!

Koji tvoj talenat, zbog sporta, nikad nije došao do izražaja?

- Da se nisam bavila sportom bavila bih se hemijom. Uvijek mi je to bila najdraža oblast, ali je kao i sport zahtijevala cijelu mene, tako da je sport pobijedio. Pretpostavljam da bih predavala, jer sam uvijek voljela da prenosim znanje.

Omiljena knjiga?

- Uvijek sam voljela puno da čitam... „Igra anđela” Lj. Habjanović, „A planine odjeknuše” H. Hosseini, „Zvuci iz podmornice” M. Jovanović...

Omiljeni film?

- Filmove obožavam. Jedan od omiljenih je „Djevojka od milion dolara”.

Najbolja prijateljica u sportu?

- Imam puno prijateljica iz puno različitih zemalja, ali Tanja Tomanović je broj jedan.

Hobi?

- Dok nisam postala trener puno sam čitala. I to mi je bio hobi. Sada bih mogla reći da mi je gledanje filmova i serija hobi.

Najbolji savjet u vremenu pandemije?

- Nije svako zlo - zlo!

Pratite nas!