Rukomet je bio moj život, kazala je Ivana Božović, u razgovoru za naš portal.
Ispravili smo je, rukomet je i dalje njen život.
- Upravo kako ste kazali, i dalje, ali sam napravila pauzu, zbog čega sam izgovorila ove riječi. Ali, jeste moj život.
Nekadašnja rukometašica Budućnosti, mnogih ino klubova iz Hrvatske, Rumunije i Poljske, odlučila je da pauzira. Zamrznula je karijeru, ali je i dalje usko vezana za sport. Od septembra je sa druge strane terena ili pored terena, u ulozi delegata.
Uživa.
- Ranije sam planirala da ostanem u rukometu. U trenerskom poslu se nijesam pronalazila, ali sam zato izabrala ono što sam mislila da je najbolje za mene. Na nagovor majke, koja je mnogo uticala na mene, odlučila sam da probam nešto novo ili nešto poznato. Tek sam počela, a prija mi nova obaveza. Pomaže mi iskustvo sa terena i možda je zbog toga malo lakše. Zanimljivo je, voljela bih da napredujem i jednog dana odem u Evropu. Delegat sam u Drugoj, Kadetskoj i Pionirskoj ligi. Uzbudljivo je.
O daljim planovima, povratku na teren, još ne razmišlja.
- Ne znam za dalje, ali ovu sezonu ne igram. Treniram, naravno, zbog sebe. Za dalje ću da vidim.
Nastupala je za crnogorski nacionalni tim. Nije se iskazala u mjeri u kojoj je željela.
- Mislim da nisam, iskreno. Jednostavno, mogla sam više u reprezentaciji, ali, eto, neke stvari trebaju da se poklope, puno sreće, a ja sam imala puno povreda, tri operacije koljena. Klupskom karijerom sam zadovoljna, ali reprezentativnom nisam.
Posebno ističe boravak u Hrvatskoj, zagrebačkoj Lokomotivi. Dalje priča da je u ŽRK Budućnost učila prve korake, stekla znanje, a onda iskustvo.
- U Budućnost sam bila do 19 godine, otišla sam u Zagreb, provela tri godine koje su bile fenomenalne. Možda i najbolje u karijeri. Igrala sam odlično, po 60 minuta i nastupala u Ligi šampiona. Kasnije sam bila u Rumuniji, u dva kluba, prvi se ugasio nakon prve sezone, zbog finansijskih problema, a u drugom je bilo odlično. Uslijedio je put u Poljsku, prvo Lublin, pa Šćećin gdje posljednju godinu nidmo uspjeli da osvojimo Čelendž kup. Gran Kanarija je u finalu bila bolja zbog gol razlike.
Sazrela je i osnažila se kao ličnost u inostranstvu.
- Bila sam osam godina u inostranstvu. Ojačala kao ličnost. Jednostavno, ako si daleko od kuće, pordice i prijatelja, od kojih sam, zaista, uvijek imala veliku podršku, prepušten sebi, onda je i obaveza veća za sve. Teško je bilo, ali znala sam put, išla sam sa ciljem. Ne žalim.
Želim da Budućnost dođe do F4
- Sa našim krilima Budućnost može daleko. Vidi se da imaju znanje, uigrane su i spremne. Voljela bih, želim od srca, da dođu do završnog turnira Lige šampiona. Želim i reprezentaciji da se plasira na OI.
