U februaru je sve nas koji smo odrastali prije milenijalaca oduševio snimak sa Cetinja. Dva dječaka su se dodavala rukometnom loptom iza zgrade i onda je jedan šutirao na improvizovani gol.
Bio je to savršen dokaz ljubavi prema rukometu, koji je najmlađim Cetinjanima usadio nekadašnji reprezentativac, Marko Martinović.
Čovjek koji je igrao na lijevom krilu je bio pomoćnik Zorana Abramovića u prvom timu Lovćena, potom kratko vodio drugu ekipu najvećeg crnogorskog kluba, da bi se u decembru 2018. posvetio najmlađima.
Otvorio je Školu mini rukometa Stars, koja je sa 15 došla do 45 polaznika, tj. djevojčica i dječaka od šest do 11 godina.
- Već godinu i po radimo, a djecu smo podijelili u dvije starosne kategorije - od šest do devet i od devet do 11 godina. Djevojčice i dječaci treniraju zajedno po pravilima mini rukometa. Na Cetinju se više puta pokretao ženski rukomet, ali nije zaživio. Nadam se da sada hoće - kaže Martinović, koji je u ponedjeljak održao prve treninge nakon dva mjeseca.
Dječaci kad završe sa mini rukometom i pređu na onaj „pravi” imaju dva izbora, djevojčice na Cetinju nijedan. Valjda će i to biti riješeno.
- Za dječake nije problem kad završe sa mini rukometom, jer mogu da odu kod Miška Popovića ili u Lovćen. Nisam ni sa kim od njih ništa dogovorio, ostavljam roditeljima i djeci da procijene gdje će. Kod djevojčica je mali problem, jer kad napune 12 godina mogu ili da idu u Podgoricu da treniraju ili da prekinu. Planiram da razgovaram sa ljudima iz lokalnog Sekretarijata za sport, da podrže mene kao klub ili da oni konačno pokrenu ŽRK Lovćen, kojem bih ja pomagao ili bih ga vodio. Imam pet-šest djevojčica, koje su izlazno, 2008. godište.
„Zvijezde” su učestvovale i na turnirima, ali rezultat ne da nije bio u prvom, već ni u drugom, trećem... planu. Najvažnije je da se djeca igraju.
- Učestvovali smo na nekoliko turnira, imali i prva i druga mjesta, ali nije nam cilj bio rezultat. Svima sam dao šansu, ovo je bukvalno škola, želim da osposobim, edukujem djecu, da im ugradim sportske i rukometne osnove, koje će se kasnije nadograđivati, kad počnu ozbiljnije da se bave rukometom. Cilj mi je da ih animiram i privolim da se bave rukomet, mislim da sam u tome uspio. Počeo sam sa 15 djece, sad ih imam 45. U međuvremenu je i Lovćen počeo sa mini rukometom, ali nas niko nije napustio - naglasio je Martinović.
Ukoliko bude bilo mogućnosti, mladi Cetinjani će igrati i turnire u okruženju.
- Želimo da djeca stiču iskustvo, da igraju i da su nasmijani. Još su mali da pričamo ko će uspjeti, ko neće.
Škola se finansira od članarina, a oko termina za treninge pomaže i Sekretarijat za sport.
- Ne mogu da se registrujem kao klub i apliciram za sredstva kod države, jer Zakon o sportu ne dozvoljava registraciju ako nemate takmičarsku ekipu. U Rukometnom savezu ne postoji takmičenje u mini rukometu, zato sam morao da otvorim nevladinu organizaciju, kako bih mogao da potpišem ugovor za zakup sale.
Martinović je na treninge dovodio i velika imena crnogorskog rukometa, kako bi djeca imala na koga da se ugledaju.
- Dolazili su nam Zoran Roganović i Mladen Rakčević, koji su pričali djeci o svojim karijerama, a uskoro će doći i Igor Marković.
Na kraju, 40-godišnji Cetinjanin je pričao i o ličnim ciljevima.
- Kada sam bio igrač, mislio sam da neću biti trener, nisam se pronalazio u tome. Ali, Zoran Abramović je insistirao da radim sa njim, rekao mi je da misli da imam „šlifa” za taj posao. Bio sam mu pomoćnik u sezoni 2017/18, kada smo osvojili duplu krunu. Potom sam vodio drugu ekipu, ali samo jedno kolo i dobio sedam razlike Danilovgrad, koji je na kraju ušao u Prvu ligu. Školujem se, polažem za više rangove i cilj mi je da nekada budem i trener seniorske ekipe - zaključio je Martinović, koji je bio pomoćnik Abramoviću i u pionirskoj reprezentaciji Crne Gore.
