Andrijana Popović je borac. Nakon operacije na oba ramena, ponovo je aktivna.
Prvo se uzdigla iznad svega, neizvjesnosti, bolova, čekanja, da bi krenula u priču koja bi mogla od naredne sezone da je približi putu na kojem je bila kada je stigla u ŽRK Budućnost.
Međutim, tek što je ušla u ozbiljniji rukometni trening morala je da stopira rad u Podgorici. Vratila se kući, gdje se dobro organizovala. Ima vremena za sve. Ne predaje se.
- Organizovala sam se. Svakodnevno treniram. Koronavirus me je usporio, a mislila sam da ću, zaista, krenuti u dobar rad. Ali, eto, i sad nije loše, snalazim se. Kad sve ovo stane, a sigurna sam da brzo hoće - pravac teren - kazala je mlada rukometašica.
Ovo je najgore vrijeme za igračicu koja se oporavlja. Ali...
- Pauza nikome ne prija. Ali, makar sam krenula. Ušla sam u jači intezitet rada koji kod kuće pokušavam da održim. Dobila sam od kluba plan i program, vježbe za ramena, kondiciju, sve ono što kod kuće mogu da uradim. Lopta je non-stop pored mene. Želja mi je što prije da vratim osjećaj, jer sam dugo van terena. Ispred kuće improvizujem, a iz dana u dan povećavam intezitet rada.
Mlada igračica je zadovoljna kako je prošao oporavak nakon operacije ramena.
- Rame je stabilno, sve je super, osjećam se mnogo bolje i opuštenije. Nemam nikakve bolove, što je dobro.
Kaže da će biti strpljiva. Kao što je bila do sada.
- Čekam sljedeću sezonu. Daću sve od sebe. Želim da nastavim tamo gdje sam stala.
