Luka, Vuk i Barbara Lazović su zajedno u Podgorici. Rukometna porodica je na okupu, a to je najljepše. Vrijeme prolazi, optimizam u domu Lazovića je najvažniji.
Rukometašica Budućnosti i član nacionalnog crnogorskog rukometnog tima pokušavaju u kućnom ambijentu tijelo da održe, koliko-toliko, u funkciji za, možda, nastavak sezone. Barbara ima vremena za sve.
- Kuvam, perem, čistim, treniram, Vuk je namjestio sve sprave na terasi. Luka je svaki dan do 15 časova zauzet oko škole. Dani prolaze, a možda sve ovo i potraje, nikad se ne zna. Najvažnije glavu da sačuvamo. Nije bitno šta je sve prekinuto, koliko smo izgubili, koliko da budemo odgovorni i svjesni situacije i da sačuvamo sebe i svoje. I da pripomognemo da bude što manje zaraženih i sačuvamo što više ljudskih života. To je najbitnije, a manje je bitno što je, možda, sezona završena - kazala je Barbara.
I Barbara i Vuk su u kontaktu sa Slovenijom i Srbijom, gdje su im porodice.
- Mojima se u Sloveniji život previše nije promijenio, bezbjedni su i zdravi. I u Beogradu je sve ok, hvala Bogu niko nije zaražen. Ali, kojom se brzinom virus širi, nikad ne znaš šta može da se desi.
Vuk je na vrijeme uspio da se iz Južne Koreje vrati u Crnu Goru.
- Još smo imamo i sreću, zajedno smo i podrška smo. Ne mogu zamisliti nekoga ko je sam, daleko od svoje države. Koliko je ljudi negdje zarobljeno. A mi smo imali sreću. Sve se poklopilo. Vuk je ranije došao iz Južne Koreje. Imamo više vremena za sebe koliko, inače, preko godine nemamo.
Barbara kaže da je u danima koji dolaze najvažnija vjera.
- Svi moramo da gledamo pozitivno. Ne smijemo da razmišljamo što smo izgubili, već da se fokusiramo na ono što nas čeka - poručila je Barbara.
