Koronavirus je promijenio život u Crnoj Gori, uticao je i na sport. Takmičenja su prekinuta, a sada i treninzi. Sve ekipe su na prinudnom odmoru, kao i Rukometni klub Zabjelo. U trenutku kada je Druga liga prekinuta, rukometaši ove ekipe bili su šesti sa učinkom od tri pobjede i osam poraza.
Povodom sveukupne situacije danas smo razgovarali sa trenerom Zabjela Ivanom Banovićem.
- Prvi tim čine uglavnom kadeti koji, onoliko koliko uslovi dozvoljavaju, rade i održavaju kondiciju. Neko ima više, a neko manje mogućnosti da se bavi treningom, ali uglavnom se prilagođavamo. Naša ekipa ima godišnji plan i program, a procijenili smo da će se teško sezona nastaviti ili teško do 1. maja. Plan je da se od ovog datuma pripremamo za pripreme za sljedeću sezonu i na ovom programu trenutno radimo - kazao je Banović.
U Zabjelu se najviše pažnje poklanja najmlađim članovima, koji su najviše pogođeni pauzom.
- Nije problematičan rad sa prvim timom, problem je rad sa mlađim kategorijama, sa školom Mini rukometa. Imamo dvije takmičarske generacije iza njih i dvije generacije Mini rukometa, znači ukupno četiri, a koje svaki dan trebaju da rade sa loptom. Okupili smo više od 50 djece, sa svakodnevnom tendecijom rasta. Naš cilj je, inače, razvoj škole rukometa, jer smo opredijeljeni, apsolutno, za rad sa mladim igračima, a sada je to stalo. Koliko će dječaka nastaviti, koliko odustati, hoće li se priključiti novi članovi, hoćemo li uspjeti, pitanja su na koja ćemo u septembru dobiti odgovore. Nadam se da ćemo i ovakvim izazovima odgovoriti. Drugi problem su sponzori, jer će sve ovo uticati i na ekonomsku situaciju.
Zabjelčani optimizam ne gube.
- Prednost su i društvene mreže. Komuniciramo kroz grupu, gdje je uvijek dobro raspoloženje. Koristimo priliku da ukažemo na razne detalje i koliko je sport bitan i ključan u razvoju.
Banović smatra da će se takmičenja teško nastaviti.
- I sve da se okupimo 1. maja, potrebno je najmanje šest sedmica da se, koliko-toliko, vratimo u neku formu za nastavak takmičenja koje bi najvjerovatnije trajalo do septembra. A do ovog mjeseca treba da smo već u nekoj ful pripremi za sljedeću sezonu. Znači, ako nastavimo, ne samo što bi ugrozili zdravlje igrača, nego rizikujemo da ne možemo da odradimo ni sljedeću sezonu kako treba. Mislim da nam nije potrebno neko veliko forsiranje, već da je bolje sa malim gasom da se pripremimo za sljedeću sezonu i igrači uđu zdravi i spremni. Znači, ne treba uopšte žuriti i forsirati sa odigravanjem sezone. I ovako je stres ogroman, a biće i utakmica, pobjeda i poraza. Imaćemo svi šansu da pokažemo koliko znamo i koliko smo naučili.
