Kamp mu se zove Z23, broj 23 je najčešće nosio tokom karijere, zato je taj redni broj dobio u našoj anketi.
U pitanju je, naravno, nekadašnji desni bek „lavova”, najbolji strijelac u istoriji šampionata Švedske i sadašnji selektor Crne Gore, Zoran Roganović.
Čovjek koji je rukomet igrao u svom Lovćenu, Srbiji, Grčkoj, BiH, Španiji, Bliskom Istoku, skrasio se u Švedskoj, gdje je igrao 14 godina, a sada je šef stručnog štaba Eskilstune Guif.
Najbolji tim svih vremena po tvom mišljenju?
- Golmani Tomas Svenson i Arpad Šterbik, lijevo krilo Patrik Čavar, lijevi bek Veselin Vujović, srednji bek Nikola Karabatić, desni bek Kiril Lazarov, desno krilo Irfan Smajlagić, pivoti Andrej Šćepkin i Dragan Škrbić.
Najbolji tim od rukometaša sa kojima si igrao?
- Najbolji sa kojima sam igrao su naši - golmani Goran Stojanović i Nebojša Simić, lijeva krila Petar Kapisoda i Igor Marković, lijevi bekovi Alen Muratović i Goran Đukanović, srednji bek Draško Mrvaljević, desni bekovi Blažo Lisičić i Žarko Marković, desna krila Fahrudin Melić i Aleksandar Svitlica, pivoti Mladen Rakčević i Ratko Đurković, a treneri Miško Popović i Veselin Vujović.
Ko su najbolji igrači sada, ali i svih vremena?
- Najbolji svih vremena je Veselin Vujović, a trenutno je to Nikola Karabatić. Kod dama najbolja svih vremena je Bojana Popović, a sada Jovanka Radičević. Uživao sam gledajući Bojanu dok je igrala u Danskoj, a takođe i od nje naučio kako da pokažem emociju tokom igre. Prije toga sam bio dosta stidljiv kada zabijem gol ili osvojim loptu. Obožavam tu karakteristiku kod igrača i Joka je tu sada neprevaziđena, nosi sa sobom i pokazuje emociju koja može da pomjeri planinu.
Sa kim si najbolje sarađivao na terenu?
- Najbolje sam saradjivao sa Draškom (Mrvaljević), Mađom (Rakčević) i Gilem (Marković). Iz ove perspektive gledano mislim da smo mogli puno više da ostvarimo sa reprezentacijom. Zbog toga puno pričamo sa igračima koji su sada u reprezentaciji i učimo ih da ne prave iste greške.
Kojim dometima stremiš?
- Moja sportska ambicija je da svakodnevno ulažem u sebe i da budem najbolja moguća verzija sebe kao trener ekipe koju vodim, a pogotovo kao selektor reprezentacije. Dugoročna ambicija je osvajanje medalje sa crnogorskom reprezentacijom i to je ono čemu stremim i zašto svakodnevno gledam da napredujem kao trener, da bih uspio da ubijedim fantastičnu grupu igrača da samo kao tim i samo zajedno mogu puno toga da ostvare.
Koji rezultat nikad nijesi zaboravio, i u pozitivnom i u negativnom smislu?
- U pozitivnom smislu pobjeda nad Danskom u Podgorici prošle godine i način na koji smo nadigrali svjetske šampione je trenutak koji nikad neću zaboraviti. To je trenutak kada smo pokazali da imamo potencijal za velike stvari, a remi protiv Farskih Ostrva je takođe trenutak koji je jako uticao, kako na mene, tako i na ekipu. Volimo da kažemo da bez Farana ne bi bilo ni Danaca, tako da su i ta dva trenutka jako povezana.
Šta najmanje, a šta najviše voliš da radiš na treninzima?
- Najmanje sam volio da trčim napolju tokom priprema, a najviše sam volio da radim tehniku sa loptom.
Da nisi bio rukometaš, šta bi bio?
- Da nisam rukometaš, vjerovatno bih igrao košarku ili bih bio prevodilac. (vidi sljedeći odgovor)
Koji tvoj talenat, zbog sporta, nikad nije došao do izražaja?
- Talenat da brzo naučim strane jezike zemalja u kojim sam igrao, pogotovo latinske. Ali, tu mogućnost sam opet dobio kroz sport, tako da mogu reći da me je sport oblikovao kao ličnost.
Omiljena knjiga?
- Od malena imam naviku da čitam knjige, a knjiga koja je na mene ostavila utisak u posljednje vrijeme je „Legacy” od Džejmsa Kera.
Omiljeni film?
- Kao što ima jako puno dobrih knjiga, tako ima i filmova. Od onih koje sam pogledao u posljednje vrijeme, jako mi se svidio mjuzikl „Greatest Showman”.
Najbolji prijatelj u sportu?
- Puno prijatelja u sportu imam i to je prednost sporta. Ako moram jednog da spomenem, onda je to Draško Mrvaljević, sa kojim se poznajem i družim skoro 30 godina i sa kojim sam prosao dosta toga. Isto tako, u posljednje dvije godine obožavam druženje i sa Gojkom Vučinićem i Andrijom Damjanovićem. Isto tako sa Petrom Kapisodom, predsjednikom Saveza imamo fenomenalnu saradnju i što god nam je potrebno za reprezentaciju uvijek je tu. Da ne zaboravim ni Emira Bešliju, kojeg poznajem još od prvih reprezentativnih dana 2006, koji je tokom godina izrastao u vrhunskog operativca/funkcionera i radi ogroman posao za Savez iz sjenke. I, naravno, ljeto volim da odem kod Mađa u Smokovce, da se opustim uz vrhunsko vino i evociranje uspomena.
Većina odgovora su, kao što vidite, vezana za reprezentaciju i to je zbog toga jer trenutno ne postoji ništa ljepše ni važnije u mom sportskom životu i karijeri od reprezentacije i tima oko nas.
Hobi?
- Hobi trenutno nemam, jer radim jako puno i gotovo sve van familije i rukometa sam ostavio po strani.
Najbolji savjet u vremenu pandemije?
- Mislim da nas je pandemija malo „šklapila” po prstima i upozorila da se vratimo nekim zaboravljenim vrijednostima. Nadam se da to nećemo brzo zaboraviti, već da cemo biti i ostati bolji ljudi kad se sve ovo završi.
