Tatjana Jeraminok i Budućnost postali su neraskidiva veza, a ona jedna od legendi kluba.
Kada je stigao poziv iz crnogorskog kluba, samo ga je prigrabila. Bila je srećna što će igrati sa velikim rukometnim imenima.
Mnogo toga pamti iz igračkih dana, medalje, trofeje, pobjede, poraze i povezanost sa publikom.
U monografiji kluba je kazala:
„Više od pola života spavam i budim se uz Budućnost, više od pola života sam tu igrala ili sam kao sada trener... To je klub koji mi je svakog dana inspiracija. Sve što nosi život, to je za mene Budućnost. U svakom trenutku znam da je tu, da je dio mene”.
Nekadašnja rukometašica, a sada trenetr mlađih kategorija „plavih”, gošća je naše rubrike.
Najbolji tim svih vremena po tvom mišljenju?
- Napravila bih postavu iz prošlog vijeka i današnjice. Znači tim od 14 igračica, jer ne mogu a da ne spomenem neke majstore. Lijevo krilo Aušra Fridrikas, lijevi bek Natalija Morskova, srednji bek Svetlana Kitić, desni bek Marijana Tirka, desnik krilo Jane Koling, pivotkinja Nataša Cigankova, golmanka Sesilija Leganger.
Mlađa postava: lijevo krilo Majda Mehmedović, lijevi bek Kristina Neagu, pivot Hajdi Loke, desni bek Ana Vjahireva, desno krilo Julija Managarova, srednji bek Bojana Popović, golmanka Katrine Lunde.
Najbolji tim od igračica sa kojima si igrala?
- Golmanka Tatjana Šalimova Džandžgava, lijevo krilo Larisa Kiseljova, lijevi bek Bojana Popović, srednji bek Maja Bulatović, desni bek Indira Kastratović (imala sam priliku da odigram sa njom jednu jedinu, revijalnu utakmicu, osjećala sam kao da smo cio život trenirale zajedno, to je ta visoka klasa beka, a Indira je zaista bila fascinatna), desno krilo Snežana Damjanac, pivotmenka Nataša Cigankova.
Ko su najbolji igrači sada, ali i svih vremena?
- Odgovoriću samo na prvi dio pitanja. Sada su najbolji Sander Sagosen i Ana Vjahireva. Na drugi dio pitanja ne mogu da odgovorim, jer sam se nagledala majstora rukometa, pa bi spisak bio dugačak.
Sa kim si najbolje sarađivala na terenu?
- Bez premca sa Majom Bulatović.
Kojim dometima stremiš?
- Sve što radim trudim se da radim najbolje što mogu.
Koji rezultat nikad nijesi zaboravila, i u pozitivnom i u negativnom smislu?
- Kup pobjednika kupova 2006. godine, tada je svanulo i rukometu i državi. Trofej se poklopio sa lijepim stvarima. Taj uspjeh je ostavio veliki utisak na mene, nesporno i Liga šampiona, ali ovaj trofej je bio početak neke kasnije lijepe priče. Negativan rezultat je ispadanje iz kvalifikacija za kadetsko prvenstvo generacija 1998/99. Najviše sam tada bila razočarana, iako smo kasnije igrali svjetska i evropska prvenstva.
Šta najmanje, a šta najviše si voljela da radiš na treninzima?
- Svaki trening sam voljela, ništa mi nije bilo teško. Voljela sam da radim sve što se tiče rukometa.
Da nisi bila rukometašica, šta bi bila?
- Cio život sam u rukometu, možda bih bila pjevačica ili domaćica.
Koji tvoj talenat, zbog sporta, nikad nije došao do izražaja?
- Izabrala sam rukomet, njemu sam se posvetila i danas sam u sportu. Iskreno, ne znam, nisam razmišljala o tome.
Omiljena knjiga?
- Od 14. godine sa mnom je Zbirka poezije Marine Cvetajeve. Ona je bila ruska pjesnikinja, a upravo je ova ta njena knjiga cio život sa mnom.
Omiljeni film?
- „Kum”, ali i svaki film sa Meril Strip je omiljen film.
Najbolji prijatelj u sportu?
- Svaki moj najbolji prijetalj je iz rukometa. Ima ih dosta i dovoljno. Sve što imam, sve imam iz rukometa.
Hobi?
- Volim u bašti da radim, volim da kuvam, volim te sitne, domaće poslove. Volim i da pjevam.
Najbolji savjet u vremenu pandemije?
- Mi smo parče male zemlje na kugli koje treba da bude najsrećnije. Mi smo, zaista, iz kompletne situacije, izašli dobro. Treba da smo srećni zbog toga, ali i dalje da poštujemo mjere koje se traže od nas. Prošli smo bez velikih neprijatnosti, a svuda u svijetu se dešavaju grozne stvari.
