Odmah nakon kapitenke „lavica” Jovanke Radičević, na red u našoj anketi je došao i kapiten „lavova”, Vasko Ševaljević.
Momak koji je počeo karijeru u RK Kotoru, klubu iz rodnog grada, a onda igrao i za Boku, Lovćen, španski Portland San Antonio, bjeloruski Dinamo Minsk, njemački Hanover, te francuske Tuluz, Tremble i Istr, prirastao je za srca navijačima 2012. godine.
Tada je bio prvi među herojima istorijskog dvomeča sa Švedskom u baražu za Svjetsko prvenstvo - u minimalnom porazu u Stokholmu (22:21) je dao sedam golova, a onda 16. juna u dupke punoj „Morači” čak devet u trijumfu 20:18. „Lavovi” su tada ispisali istoriju i izbacili tim koji je dva mjeseca kasnije bio olimpijski vicešampion.
Bio je akter i četiri preostale najveće pobjede crnogorske reprezentacije - dvije nad Njemačkon u kvalifikacijama za EHF Euro 2014, potom nad svjetskim i olimpijskim šampionom Danskom prošle godine, a onda u januaru i nad Srbijom, kada je upisan prvi trijumf na evropskim prvenstvima.
S obzirom na to da je htio da zadrži objektivnost, u najbolje timove svih vremena i od rukometaša sa kojima je igrao nije birao kolege iz reprezentacije.
Najbolji tim svih vremena po tvom mišljenju?
- Golman Arpad Šterbik, lijevo krilo Mikael Gigu, lijevi bek Mikel Hansen, srednji bek Ivano Balić, desni bek Kiril Lazarov, desno krilo Ivan Čupić i pivot Đulen Aginagalde.
Najbolji tim od rukometaša sa kojima si igrao?
- Golman Vesli Pardan, lijevo krilo Nemanja Ilić, lijevi bek Pavel Atman, srednji bek Niko Mindegija, desni bek Valentan Port, desno krilo Feran Sole i pivot Huan Andreu.
Ko su najbolji igrači sada, ali i svih vremena?
- Sad Nikola Karabatić, svih vremena Alberto Entrerios i Ivano Balić. Kod žena je najbolja koju sam gledao definitivno Bojana Popović, a sada Milena Raičević.
Sa kim si najbolje sarađivao na terenu?
- Sa Alvarom Ruisom i Nemanjom Grbovićem.
Kojim dometima stremiš?
- Uvijek sam bio skroman i realan, tako da nisam stremio titulama, Olimpijskim igrama... Ako se desi, desi se. Stremim tome da ostanem zdrav, da što duže trajem u sportu i da mi karijera ide konstantnom putanjom, da nema velikih oscilacija.
Koji rezultat nikad nijesi zaboravio, i u pozitivnom i u negativnom smislu?
- Revanš baraža sa Švedskom. I to ne zato što sam ja imao dobar individualni učinka, već zbog toga što je ta pobjeda značila za kult reprezentacije, koliko nam je prvi i jedini plasman na svjetska prvenstva značio da se podignemo kao tim. Drugo, što se svi sjećamo atmosfere, kako je bilo tog dana u „Morači”. I kasnije smo imali mnogo puta sjajno navijanje, ali nikad nije bilo tako, to je baš istorijski meč. Kao negativno pamtim onaj promašaj za pobjedu protiv Srbije u Baru.
Šta najmanje, a šta najviše voliš da radiš na treninzima?
- Kao većina rukometaša najmanje trčanje na stazi, a najviše igru na dva gola.
Da nisi bio rukometaš, šta bi bio?
- Pomorac, 99 odsto.
Koji tvoj talenat, zbog sporta, nikad nije došao do izražaja?
- Informacione tehnologije i sve što ima veze sa njima.
Omiljena knjiga?
- „Hiljadu čudesnih sunaca”.
Omiljeni film?
- „Bjekstvo iz Šošenka”.
Najbolji prijatelj u sportu?
- Baš puno prijatelja sam stekao u sportu i teško se odlučiti, ali izdvojiću trojicu. Marka Lasicu, sto godina smo cimeri, odmalena smo zajedno u reprezentacijama, Nemanju Grbovića, kao i Radivoja Ristanovića. On mi je puno značio, uz njega sam odrastao u sportskom i ljudskom smislu u Lovćenu, kasnije i u Španiji. Karijere su nam se nekako isprepletale, uvijek smo se sretali u ligama, igrali jedan protiv drugog, a kasnije smo bili i saigrači u reprezentaciji.
Hobi?
- Ribanje i video-igrice.
Najbolji savjet u vremenu pandemije?
- Samo pozitiva i da se ljudi uvijek sjete, kad god im je teško, da će i ovo proći. Najvažniji su zdravlje i porodica.
