- Možda je emocija nakon osam godina od finala u Londonu čak i ljepša, jača, jer onda nijesmo bile svjesne uspjeha. Bilo je to čudo, a bile smo mlade. Ponosna sam na sve, srećna što sam bila dio velikog uspjeha. I samo prisustvo na Igrama je značilo pisanje istorije - kazala je Sonja Barjaktarović, jedna od ,,lavica” koje su na OI u Londonu osvojile srebrno odličje.
Milion slika u glavi, sve ljepša od ljepše, Sonja ih slaže.
- Sjećam se da je bilo važno samo jedno: proći kvalifikacije u Lionu i sjesti u avion za London. To nas je i održalo, u suštini i dovelo do kraja. Nijesmo imali pritisak, ništa nijesmo morali. Za nas je već uspjeh bio plasman na OI, zbog čega smo rasterećeno svi ušli u kompletnu olimpijsku priču. Ali, možda smo negdje na početku takmičenja pomislile, zašto da ne. Istina je da je bila nezgodna grupna faza, ali bitan je bio kraj.
Naša golmanka je sjajno branila u finalu, oko 35% imala je uspješnih odbrana na kompletnom turniru. Za nju je najvažniji meč bio sa Francuskom, a najteži protiv Španije u polufinalu.
- Ključna je bila Francuska, prelomna i psihički preteška. U suštini smo onda vidjele koliko smo jake i porasle kao ekipa. Ustvari, tada smo bile spremne za medalju.
Optimizam je rastao nakon svakog meča, bez obzira na neki slabiji rezultat. Sonja smatra da su ih drame na terenu ojačale.
- Bitno je da nijesmo odustajale, ojačala nas je grupna faza.
Ne želi da se prisjeća sudijskih odluka koje su direktno uticale na to da ,,lavice” ne dođu do trona.
- Sudije ne želim da komentarišem, ali smo bile zreli za zlato, što smo pokazale u Beogradu. I ovo srebro je zlato nas, uspjeh je ogroman. S godinama, kada si zreliji, shvatiš koliko to znači. Mada, nam je i Lion pomogao na tom putu. Znale smo šta nas čeka u kvalifikacijama: dvije pobjede vodile su nas u London. I za to smo živjele i trenirale. Oslabljene smo dale posljednji atom snage.
Hemija je pomogla na putu uspjeha.
- Uz kvalitet za medalju je neophodna atmosfera i sreća, naravno. Bitan faktor bila je energija. U selu smo od ručka, do zajedničkih šetnji, treninga, bile stalno zajedno. Imale smo nevjerovatno zajedništvo. Imale smo isti cilj. Jednostavno, bile smo raterećene, mlade, željne svega da vidimo. Bile smo sa najboljim sportistima u tom selu. Dobra stvar je što smo znale da suzbijemo nalete adrenalina. Od velike želje nijesmo ,,pregorele”. Znale smo kako sve da preusmjerimo.
Sonja kaže da ekipa nije gubila energiju na neke nebitne stvari.
- Ništa nam pažnju nije skretalo.
Nakon Londona, ,,lavice” su bile moćne. Medalja je bitno uticala na njihove karijere.
- Ne samo za mene, nego za sve moje koleginice, medalja je bila pokretač za nastavak karijere. Imale smo ogromno samopouzdanje, vjeru i nakon toga nijesmo imali prepreka.
Sa teme na temu, a London u fokusu. Stigli smo do Španije.
- Za mene je polufinale bilo najteže. Za nas je svakako bilo važno da dođemo do OI, stigle smo, i došli do utakmice u kojoj ,,ili jesi ili nijesi”. Bila nam je toliko bitna ta pobjeda. Razmišljala sam o tome, da sam i nesvjesno sebi pritisak napravila. Bez potrebe.
O još jednom detalju, važnom za istorijski uspjeh, pričala je naša ,,lavica”.
- Nije nam bilo prijatno nakon SP u Brazilu 2011. Ali nas je i takav rezultat približio. Neću zaboraviti, nakon što smo tek sletjele u Podgoricu, da nas je sačekala vijest da je Norveška osvojila šampionat u Brazilu i da imamo šansu da se borimo, kroz kvalifikacije, za OI. Eto, mislili smo tada da smo izgubili, a mi smo, ustvari, dobili. Onda smo počeli sve više da pričamo o tome i da se bodrimo.
Sonja je i nakon igračke karijere, koja je trajala dvije decenije, u rukometu. Trener je golmana jedne od mlađih selekcija ŽRK Budućnost.
- Ostala sam, ali i vidjela da su trener i igrač dva različita pojma. Želim znanje da prensem, ali i meni će trebati vremena. Poziv je lijep jer radimo sa djecom, ljubav je ogromna, mada sve što sam radila iz ljubavi sam radila. Još uvijek pokušavam da se pronađem kao trener.
Možemo li u skorije vrijeme da se nadamo još jednoj olimpijskoj medalji?
- Za sad teško, ali vjerujem da radom, željom i voljom, a ostavile smo lijep zadatak, neka generacija može da nas nadmaši. Bila bih ponosna da doživim da ponovo naša reprezentacija osvoji olimpijsku medalju.
