Kada pitate navijače Lovćena i reprezentacije Crne Gore ko im je prva asocijacija kada se pomene broj 4, odmah će se sjetiti Baranina kojeg su voljeli.
Beskompromisnog borca, lucidno desno krilo, čovjeka koji je uvijek govori ono što misli, bez uvijanja. Marka Dobrkovića.
Igrao je za Mornar, Lovćen, sa kojim je bio šampion Jugoslavije, Crvenu zvezdu, Vardar i grčke klubove Panelinios i Filipos Verijas.
Bio je prvo desno krilo crnogorskog nacionalnog tima u eri Pera Miloševića, ali je završio reprezentativnu karijeru nakon Evropskog prvenstva u Norveškoj i prozivki na račun tadašnjeg selektora Ranka-Bane Popovića.
U Baru je osnovao klub Prvi as, a posljednju sezonu je proveo na klupi slovenačkog Rudara i izabran je za najboljeg trenera Druge lige.
Vjerovatno ostaje u Sloveniji, ali ne u Rudaru, već u nekom timu iz elitnog ranga.
Dobrković je odgovarao na pitanja u našoj anketi, 31. u nizu.
Najbolji tim svih vremena po tvom mišljenju?
- Malo je nezahvalno odlučiti se samo za jednog igrača po pozicijama, jer bilo je u svim epohama odlicnih rukometaša. Ali, ovo je neka moja procjena - lijevo krilo Nikolaj Jakobsen, lijevi bek Nenad Peruničić, srednji bek Ivano Balič, desni bek Kiril Lazarov, desno krilo Lik Abalo, pivot Đulen Aginagalde i golman Arpad Šterbik.
Najbolji tim od rukometaša sa kojima si igrao?
- Lijevo krilo Stevče Alušovski, lijevi bek Pepi Manaskov, srednji bek Rastko Stefanović, desni bek Blažo Lisičić, desno krilo Aleksandar Knežević, pivot Ratko Nikolić i golman Goran Stojanović.
Ko su najbolji igrači sada, ali i svih vremena?
- Najbolji igrači sada su Mikel Hansen, Nikola Karabatić, Sander Sagosen i Dean Bombač, a svih vremena Magnus Vislander, Veselin Vujović, Erhard Vunderlih i Vasile Stinga. Kod rukometašica najbolje svih vremena su Svetlana-Ceca Kitić, Dragana Pešić i Bojana Popović, a sada Kristina Neagu, Jovanka Radičević, Eduarda Amorim i Ana Vjahireva.
Sa kim si najbolje sarađivao na terenu?
- Najbolje sam sarađivao sa desnorukim desnim bekovima, jer im je bilo lakše da prenesu loptu na krilo. To su bili Nazim Demirović u Mornaru i Joanis Zarlakutis u Paneliniosu.
Kojim dometima stremiš?
- Pokušavam da svakim danom budem bolji, da budem dobar uzor mojoj djeci, da oni postanu dobri ljudi. Sada sam rukometni trener i stremim najvećim dometima, tj. da jednoga dana vodim ekipu u Ligi šampiona i budem selektor reprezentacije.
Koji rezultat nikad nijesi zaboravio, i u pozitivnom i u negativnom smislu?
- Svi moji najveći uspjesi i neuspjesi su vezani za Crnu Goru. Najveći uspjeh mi je da sam postao klupski prvak Srbije i Crne Gore sa Lovćenom, da sam bio prvak Grčke sa Paneliniosom, kao i prvo učešće reprezentacije Crne Gore na Evropskom prvenstvu 2008. u Norveškoj i prolaz u drugi krug takmičenja. Najveći neuspjeh je poraz u posljednjoj utakmici za prvaka protiv Partizana na Cetinju. Nažalost, taj meč nismo izgubili na terenu, već izvan njega.
Šta si najmanje, a šta najviše volio da radiš na treninzima?
- Najviše sam volio da igram rukomet, sve vježbe u kojima sam imao loptu u rukama, a najmanje sam volio kondicione pripreme.
Da nisi bio rukometaš, šta bi bio?
- Šahista ili fudbaler.
Koji tvoj talenat, zbog sporta, nikad nije došao do izražaja?
- Da se nisam bavio rukometom, sigurno bih bio u nekom sportu. Sport sam poceo da pratim kao dijete i najviše me je on zanimao.
Omiljena knjiga?
- Sveto pismo - Biblija.
Omiljeni film?
- Najviše volim filmove u kojima glumi Denzel Vašington - „The Book of Eli” i „Man of Fire”.
Najbolji prijatelj u sportu?
- Najbolji prijatelj mi je i kum Goran Stojanović. Sa njim provodim najviše vremena kada sam u Baru, nadam se da se vidimo uskoro.
Hobi?
- U slobodno vrijeme najviše volim da igram šah i karte.
Najbolji savjet u vremenu pandemije?
- Najvažnije je držati distancu od drugih ljudi, nositi masku u zatvorenom prostoru i pokušati nastaviti normalno sa životom. Najvažnije je da nema panike.
