Đurđina Jauković će u septembru, ako se steknu uslovi, ovogodišnje takmičenje u Ligi šampiona završiti u dresu Bresta. Kako je sezona završena u domaćem prvenstvu, ona će najvjerovatnije, kada se otvore granice i kada njen novi klub zakaže pripreme, otputovati u Francusku. Do tada će raditi individualno i odmoriti do starta novih obaveza.
- Svakodnevno sam u kontaktu sa trenerima i direktorom, vidi se da je i Brest isto dobro organizovan klub. Sve me više oduševljavaju sa sitnicama i pokazuju koliko im je stalo do mene. Inače, situacija u Francuskoj posljednjih dana je malo bolja - kazala je Jauković.
Početak lige zakazan je bio za početak avgusta, ali:
- Kazali su nam da do septembra neće biti sportskih događaja. Još nijesu definisali početak lige. Iz kluba su mi saopštili da treba da dođem šest, sedam sedmica prije početka šampionata. Čekam svaki dan odluku.
Brest, kaže Đina, uglavnom će u istom sastavu sačekati start sezone, otišle su tri igračice, stigla je Dankinja.
- Angažovali su mene i još jednu Dankinju. Priključili su mlađe igračice. Otišle su Mange, Mineskaja i mislim Tisijer.
Posljedice koronavirusa sport dobro osjeća. Finansije muče mnoge klubove.
- Oni već sada neke stvari pripremaju za sljedeću sezonu. Pričala sam i o tome sa njima, mislim da u ovom dijelu neće biti većih problema. Glavni finansijeri kluba su dva poljoprivrednika, a sponzori su iz grada. Žele da ulažu u rukomet, posebno jer su ove sezone dosta pokazali, možda su bili i najveće iznenađenje Lige šampiona. Mada, kao što svi znamo, situacija nije laka, sigurno će i na Brest ostaviti neke posljedice. Mislim, svijet je stao na dva mjeseca i teško je, nakon svega, da se vratimo normalnom načinu funkcionisanja.
Đina će vrlo brzo u totalnu pauzu.
- Treniram individualno. Ali isto tako do septembra, starta sezone, dva puta se mogu spremiti za period koji slijedi. Glupo je četiri mjeseca da treniram istim intezitetom. Mada, nije ni ovo odmor. Ne zamaramo se previše, ali se moramo organizovati i na dnevnom nivou odraditi trening. Sad je najvažnije da sačekamo odluku. Nikome nije lako, a u situaciji smo da ni mi nemamo previše prava da pričamo, već da sačekamo odluku.
