Među brojnim crnogorskim sportistima koji su ostali u zemljama gdje igraju je i Fahrudin Melić.
Rukometaš rođen prije 35 godina u Prijepolju, koji je igrački odrastao u BiH i živi u Sarajevu sa suprugom i troje djece, od 2010. do 2016. bio je reprezentativac Crne Gore, zemlje iz koje vuče korijene.
Za MNE rukomet govori o stanju u Šamberiju, francuskom gradu u kojem igra već četvrtu sezonu.
- Šamberi je udaljen 300 kilometara od Milana, a blizu je i Švajcarska, jer mi je do Ženeve dovoljno sat. Na putu do Milana je tunel dug 16 kilometara kroz Alpe, koji je odmah zaključan. Mislim da je to bio dobar i pametan potez. Kada je počela epidemija, odmah su zatvorene granice. Da nije tako, bilo bi belaja - kaže Melić.
Zvanično najbolje desno krilo francuskog prvenstva ističe da je situaciji gdje je on bolja nego u drugim djelovima zemlje.
- U Šamberiju i pokrajini Savoa ima zaraženih, ali ne mnogo. Ne znam koliko tačno, jer izbjegavam vijesti, samo mi pune glavu. Znam samo da nije toliko opasno koliko u drugim područjima, gdje ima puno oboljelih i preminulih. Najviše ih je u Parizu i Strazburu, odatle je sve krenulo i to su udarne tačke. Kritično je i u Miluzu. Problem je nastao kada su počele restriktivne mjere u velikim gradovima, jer su se ljudi nakon prestanka rada vratili kućama i virus je raširio.
U Šamberiju se koliko-toliko odvija normalan život.
- Ovdje nema policijskog časa, kao kod nas, ali ima mjera sigurnosti. Predsjednik Makron na svaka tri-četiri dana izlazi sa novim mjerama, pa u nekim regijama i gradovima postoji policijski čas.
Starliga, u kojoj je njegov klub na 9. mjestu, odložena je bar do 22. aprila, ali je pitanje da li će se nastaviti.
- Za sad skoro da niko i ne razmišlja o nastavku sezone. Jednom sedmično je sastanak na nivou federacije i Udruženja klubova, na kojima rješavaju raznorazne probleme, ali nema nikakve informacije na temu nastavka. To je i normalno kad vidiš koliko ljudi svakodnevno umire i obolijeva, rukomet nije ni na 2. nego na 75. poziciji.
Melić sumnja da će se šampionat završiti.
- Ako se i nastavi, moje lično mišljenje je da će napraviti neki turnir za prvih osam ekipa, mada je i to pod velikim znakom pitanja. S obzirom na to da su odložene Olimpijske igre, svjetska i evropska prvenstva, sumnjam da će se ovo završiti. Mrka kapa.
Bivšem crnogorskom reprezentativcu je lakše da trenira nego sportistima kod nas.
- Posljednji trening smo imali 13. marta, od tada su svi objekti zatvoreni i ne smiju da se koriste. Ali, imam papir na kojem je dozvola za trening u prirodi. Ujutro kad se probudim ode u obližnji park i trčim dobrim tempom, a onda kući radim vježbe. Uvijek sam vodio računa o sebi, tako da ova pauza ne utiče puno na mene. U slobodno vrijeme čitam, gledam TV, ali se i čujem sa nekim ljudima s kojim dugo nisam.
Iako u junu slavi 36. rođendan, još ne razmišlja o penziji. I zašto bi kad je sedmi strijelac druge najjače loge u Evropi, sa 92 gola na 17 utakmica, a uzgred je i veoma srećan u klubu.
- Ovdje sam već četvrtu sezonu i prelijepo mi je. Klub je jako ozbiljan i organizovan na svim nivoima, tako da mi nije teško pao odlazak iz Pari Sen Žermena, u kojem sam proveo tri godine. Uklopio sam se odlično, ljudi su me super prihvatili, a to što sam posljednje dvije godine najbolje desno krilo govori da dobro radim i da su svi zadovoljni. Imam 35 godina, ali mi kažu da sam kao mladić, značilo je to što sam se uvijek starao o svom tijelu. Cijeli život sam nastojao da budem profesionalac i to mi se sada vraća. Kad ste u mladim godinama odgovorni i probijete limite, tijelo vam vraća i to vam omogućava da produžite karijeru - zaključio je Melić.
Uvijek mi je srce puno kad vidim „lavove”, mogu u vrh
Melić je uz posredovanje sadašnjeg predsjednika Rukometnog saveza Crne Gore Petra Kapisode postao reprezentativac 2010. godine, kada su zajedno igrali u sarajevskoj Bosni.
Učestvovao je u uzletu „lavova”, nastupao na dva evropska i jednom svjetskom prvenstvu, a oprostio se 2016, nakon EHF Eura u Poljskoj.
- Stvarno sam srećan kad vidim reprezentaciju da učestvuje na bilo kom prvenstvu. Zoran Roganović je dobro uklopio tim, čujem se sa momcima i ističu jako lijepe stvari, imaju samo riječi hvale za njegov rad. Momci pokazuju kakvi su talenti samim tim što potpisuju za jake klubove, to govori o njihovom napretku. Oni su bili klinci kada sam ja bio u reprezentaciji, puno mi je srce sad kad ih vidim poslije nekoliko godina. Mislim da kroz koju godinu mogu da budu u vrhu.
Gledao je, naravno, bivše saigrače i u januaru, kada je Crna Gora protiv Srbije upisala prvu pobjedu na evropskim prvenstvima.
- Bilo je šanse da se prođe u drugi krug. Ne mogu da kažem da sam proživljavao te utakmice kao momci koji su bili tamo, ali sam baš bio „in”. Dali su sve od sebe, ali nam fali kvalitet i iskustva kao grupi. I to će doći s godinama. Dobili smo prvu utakmicu, preskočili smo psihološku barijeru i sad očekujem kontinuitet. Trijumf nad Srbijom bi trebalo da bude podstrek, ali sada ne smije da se stane. Moramo da preskočimo drugi krug i da idemo dalje, pozitivno i smjelo. Veliki sam optimista. Navijam za sve selekcije sa naših prostora, iz bilo koje države, ali naravno da posebnu emociju imam prema reprezentaciji Crne Gore.
Zoran, Petar i Draško su me prihvatili kao da sam im iz kuće
Pomalo iznenađujuće, Melić se našao na širem spisku reprezentacije Crne Gore za Evropsko prvenstvo. Nije igrao u Austriji, jer su Mirko Radović i Marko Lasica bili zdravi.
- Oprostio sam se prije četiri godine i rekao da želim da pustim mlađe da se dokažu, jer imaju kvalitet. Na mojoj poziciji je četiri-pet odličnih krila, Mirka i Marka volim kao da su mi braća. Ali, rekao sam da ću ako budem neophodan doći i pješke, jer je Crna Gora prema meni bila sjajna. Bio bih loš čovjek kada bih rekao išta drugo. I jasno sam rekao - dokle god budem, na bilo koji način, mogao da pomognem reprezentaciji, biću tu.
Ističe da je sa svima u Rukometnom savezu uvijek imao sjajne odnose, ali odvaja trio koji sada „vlada”.
- Kada sam došao u reprezentaciju, Zoran Roganović, Petar Kapisoda i Draško Mrvaljević su me prihvatili kao da sam iz njihove kuće, to se ne zaboravlja. Zoki me je zvao pred Evropsko prvenstvo i rekao da će me staviti na širi spisak, da dođem ako bude potrebno. Rekao mi je da ne moram da dolazim na pripreme, ali da budem pripravan. Odgovorio sam mu da sam za njega uvijek tu, kad god mu bude stani-pani. Tako je bilo i kad je Profa Obradović bio selektor, uvijek sam tu za Crnu Goru.
