Na velika vrata je ušao u elitni rukomet kada se prošle godine iz Rudara preselio u Celje. Evropa je dobro upoznala Radojicu Čepića koji se polako sprema za veliku ulogu. Momak iz Pljevalja ima znanje, karakter, potencijal, kvalitet, snagu i klikere za velike stvari. Bogatstvo je crnogorske reprezentacije i neko ko bi mogao u budućnosti, sa još nekoliko talentovanih saigrača iz generacije kadeta, da nosi i vodi nacionalni tim do velikih rezultata.
Ali, Čepić je čvrsto na zemlji.
- Ne razlikujem se ništa od drugih, samo sam malo više truda uložio i pokazivao možda i malo više želje. Na kraju se sve isplatilo. Kao dijete nijesam razmišljao o ciljevima. Planirao sam da dođem do prvog tima Rudara i igram Crnogorsku ligu, a kasnije, kako sam počeo da dobijam pozive od reprezentacije, javila se želja za osvajanjem turnira i medalja - kazao je Čepić za naš portal.
Sa kadetskim timom izborio je elitnu diviziju. U Letoniji je proglašen za najboljeg igrača B prvenstva Evrope.
- Cilj je bio da uđemo u A diviziju jer nije uspjela nijedna generacija. I došli smo do cilja, zato jer smo imali lijepu atmosferu i super smo drugovi. Imali smo i kvalitet od krila do golmana. Poklopilo se sve i sve smo dali za uspjeh. Borili smo se za ovo. Na kraju je došlo na svoje i uzeli smo ono što je naše.
Mlade godine Čepića nijesu saplele, svaki dan radi na sebi i pokušava da bude bolji.
- Imao sam i dosta sreće, ali sam dao sve da bih došao ovdje. Svaki trud se isplati, a svako ko uloži više može do cilja.
Uspio je i da debituje u Ligi šampiona.
- To je drugi svijet i nivo rukometa. Bukvalno do juče sam gledao sve te igrače na TV-u, a onda sma igrao protiv njih. Lijep je osjećaj kada možeš da igraš na tom nivou, postigneš gol i da slaviš. Još uvijek sam mlad, nijesam iskusan za taj nivo, ali osjećaj je, zaista, prelijep.
Filmski su se stvari odvijale. Sa crnogorskih terena, ušao je u arene gdje se igra najbolji rukomet. Trema ga nije pojela.
- Kada se dobije šansa nikome se onda više ne diviš i nema respekta. Lično se trudim na svakom treningu ili utakmici budem bolji, a svaku šansu treba opravdati na terenu.
Od početka je na poziciji srednjeg beka. Voli to mjesto u timu.
- Igrač na toj poziciji posljednji sazrijeva u rukometu, to je moje mišljenje. Jer, bukvalno dosta stvari treba da se nauči iskustvom. Taj osjećaj se stvara od malena. To je moje prvo mjesto i gradio sam se od početka sa te pozicije. I stalno se učio nešto novo. Dok god se budem trudio da popravljam stvari biću bolji.
U Sloveniji je sve drugačije. Stigao je u novi sistem, koji mu prija.
- Drugačije je, uspostavljen je sistem i na terenu se tačno zna ko šta radi. Mogu puno da naučim, važno je da se prate stvari i igrači koji rade odlično. Pokušavam da naučim neke stvari od njih i da ih bolje radim.
Da li je sve onako kako si očekivao ?
- Kao mlad normalno je da se pretrpe neke stvari: da se ne igra svaka utakmica, da se boriš za poziciju, da se navikavaš na drugu zemlju... Nije bilo lako, ipak sam daleko od kuće. Ali, ko god dođe do ovakvog koraka mora da se bori. I onda se navikne.
Glava važna?
- Na početku je psihički najteže. Imao sam sreću što sam ovdje sa kolegom i drugom sa kojim sam odrastao. Tu smo bili jedan za drugog , imao sam sa kim da se družim, pričam... Inače bi bilo dosta teže. Pregrmio sam prvi period, navikao sam se, ostalo mi je da radim i što više napredujem.
Kaže da je u sistemu najbolje raditi i da mu se najlakše prilagoditi.
- Došao sam da se usavršavam, za mene nije bilo teško, jer volim da treniram.
I strpljenje je važan faktor za mladost.
- Početak nije bio lak. U Crnoj Gori - u klubu i reprezentaciji igrao sam puno. Stigao sam u novi klub gdje nijesam mogao da ostvarim isti status. Svjestan da moram još da radim, jer su ispred mene iskusniji - koji su prošli više. Da bi se opstalo u sportu i sistemu mora dosta stvari da se pretrpi.
Zanimljivo da je u Rudaru počeo da trenira slučajno, sa 13 godina.
- Malo kasnije jer sam trenirao fudbal. Drug je trenirao rukomet, nagovorio me da probam i uporedo sam trenirao dva sporta. Prvi put kada sam dobio poziv od reprezentacije prebacio sam se potpuno. Zavolio sam rukomet gledajući utakmice i nastupe reprezentacije. I u tim godinama imao sam želju da se borim za svoju zemlju.
Zadovoljstvo osjeća kada nastupa za nacionalni tim.
- Ne postoji ništa ljepše za sportistu od šanse da se bori za svoju zemlju. Uvijek ću sve što mogu davati za reprezentaciju.
Šta je cilj ekipe?
- Ambicije su da se kvalifikujemo u Ligu Evrope i da vratimo titulu tamo gdje joj je mjesto. Biće teško, ali ekipa je u lijepom sastavu. Sklopili smo se, a na terenu ima dosta dobrih i različitih igrača. Najtrofejniji klub zaslužuje da opet bude na vrhu - poručio je crnogorski reprezentativac.
