Nakon prvog i jedinog selektora u bilo kom sportu koji nije doživio poraz na klupi Crne Gore Pera Miloševića (11 pobjeda i remi), te sadašnjeg vođe „lavova” Zorana Roganovića, na red u našoj anketi je došao i najuspješniji trener u istoriji naše reprezentacije, Zoran Kastratović.
Beranac rođen prije 54 godine je nekada bio golman, branio u Beranama, Jugoviću iz Kaća, Potisju iz Ade, novosadskoj Vojvodini i zemunskoj Mladosti, ali je bolju karijeru ostvario kao trener.
Sa Beranama je osvojio Kup Crne Gore 2007. i prvenstvo Crne Gore 2008. godine, vodio je i niški Železničar, Đorče Petrov, juniorske i seniorske Makedonije, Sutjesku, Vardar, El-Džaiš (bio šampion Azije), reprezentaciju Irana, a sada je trener skopskog Metalurga.
Karijeru je najviše gradio u Sjevernoj Makedoniji, gdje živi sa svojom suprugom i jednom od najboljih rukometašica svih vremena, Indirom Kastratović (nekada Jakupović). Upoznali su se u Adi, kada je on branio za Potisje, a sjajni desni bek rešetao mreže u dresu Halas Jožefa.
Kastratović je kao selektor upisao tri od četiri najveće pobjede u istoriji „lavova”. Preuzeo je reprezentaciju kada je bila na dnu, kroz pretkvalifikacije došao do baraža za Svjetsko prvenstvo 2013. i u junskom spektaklu 2012. u „Morači” šokirao kasnijeg olimpijskog vicešampiona Švedsku. U kvalifikacijama za EHF Euro 2014. je stigao do dvije senzacionalne pobjede nad Njemačkom.
Najbolji tim svih vremena po tvom mišljenju?
- Golman Mirko Bašić, lijevo krilo Mile Isaković, lijevi bek Veselin Vujović, srednji bek Nikola Karabatić, desni bek Olafur Stefanson, desno krilo Lik Abalo i pivot Magnus Vislander.
Najbolji tim od rukometaša sa kojima si igrao ili ih trenirao?
- Golman Nebojša Simić, lijevo krilo Timur Dibirov, lijevi bek Alahkaram Esteki, srednji bekovi Igor Karačić i Draško Mrvaljević, desni bekovi Aleks Dujšebajev i Žarko Marković, desno krilo Fahrudin Melić i pivot Dragan Škrbić.
Ko su najbolji igrači i igračice sada, ali i svih vremena?
- Kod muškaraca u zavisnosti od vremena u kojem su igrali po mom ukusu su bili Vujović, Vislander i Karabatić, poslije njih Domagoj Duvnjak, a sada je to Sander Sagosen. Što se ženskog rukometa tiče, u vrhu su bile Zinaida Turčina, Svetlana Kitić, Maja Bulatović, Anja Andersen, Bojana Popović, Kristina Neagu i moja Indira. U prethodnih nekoliko sezona ona koja pruža najviše na evropskim terenima je Jovanka Radičević.
Sa kim si najbolje sarađivao na terenu?
- Saradnja sa kolegama golmanima uvijek je bila na najvišem nivou, među kojima bih istakao onu sa Šandorom Hodikom za vrijeme našega zajedničkog boravka u Jugoviću iz Kaća. Kada je saradnja sa kolegama trenerima, u pitanju tu je u prvom planu saradnja sa Goranom Simićem, kako u reprezentaciji Crne Gore, tako i u skopskom Vardaru.
Kojim dometima stremiš?
- Permanentnom usavršavanju u poslu kojim se bavim. U tom smislu se nije pauziralo u vrijeme izolacije, u kojem su organizovane online rukometne radionice.
Koji rezultat nikad nijesi zaboravio, i u pozitivnom i u negativnom smislu?
- Nikada nijesam i neću zaboraviti: osvajanje prvog rukometnog trofeja po obnavljanju crnogorske državnosti, Kupa, sa Rukometnim klubom Berane, prvi plasman na Svjetsko prvenstvo i slavlje poslije utakmica sa Švedskom, prvu pobjedu u gostima protiv jedne rukometne velesile kao što je Njemačka, kao i prvu pobjedu crnogorske muške reprezentacije na velikim takmičenjima, u Španiji 2013. protiv reprezentacije Čilea. I, naravno, osvajanje Lige šampiona Azije sa katarskim Al Džaišom 2015. godine.
Nijesam u svojoj karijeri imao sportskih neuspjeha za kojima sam previše žalio. Jednostavno sam i poraze shvatao kao nešto iz čega bi trebalo samo izvlačiti pouke. Možda je bilo bolje učiti na tuđim greškama, ali su i porazi, kao i pobjede, sastavni dio sporta i života uopšte.
Šta si najmanje, a šta najviše volio da radiš na treninzima?
- Najmanje sam, kao većina rukometaša čini mi se, volio trčanja na atletskoj stazi kojima su uglavnom počinjale ljetnje pripreme. Ali, zato i dvočasovni rad na (u) golu nije bio nikakav problem.
Da nisi bio rukometaš, šta bi bio?
- Možda inžinjer poljoprivredne mehanizacije, oblast za koju sam se obrazovao.
Koji tvoj talenat, zbog sporta, nikad nije došao do izražaja?
- Pisanje poezije prije svega.
Omiljena knjiga?
- „Idiot”, „Vještina ratovanja”, „Ime ruže”... Knjige kojima se mogu vratiti više puta.
Omiljeni film?
- „Petparačke priče”. Tarantino - mali budžeti, velika filmska ostvarenja.
Najbolji prijatelj u sportu?
- Ono što sport nesumnjivo stvara su prijateljstva koja mogu biti trajna, da ne kažem vječna. Neka dugogodišnja druženja u sportu prerastu i u kumstva, koja se njeguju decenijama. Ne predstavljam izuzeće na ovu temu.
Hobi?
- U vremenu korone to su čitanje, ulavnom beletristike, film i šetnja, a u punom radnom angažmanu teško je imati vremena za bilo kakav hobi osim za njegovanje prijateljstava.
Najbolji savjet u vremenu pandemije?
- Pandemija nas je sve vratila izvornim vrijednostima, prije svega porodici. Da ne zaboravimo taj nukleus društva u vremenu poslije nje.
