Nada Ćorović je tipičan primjer, a nije kliše, da se upornost isplati. Zato je tu i gdje je - u Bezansonu, sedmom timu francuskog šampionata. Put do jedne od najjačih liga svijeta bio je dug, prošla je sve prepreke, izdržala teške dane, izborila se sa dilemama i iz nikšićke Levalee 2010, slovačke Juvente i Jagodine, stigla je u Francusku.
- Mogu vam reći da sam procvjetala… Da i meni krene nakon dužeg perioda. Uživam u rukometu, u klubu, gradu i baš sam zadovoljna. Bolje od ovoga nijesam gledala, a što se tiče kluba - bolje nijesam mogla da izaberem. Poslije šest mjeseci mogu da kažem da sam se lijepo snašla i mogu čak da zamislim da živim ovdje. A rukomet ? Sve je na najvećem nivou. Organizacija je odlična, a igračice su maksimalno zaštićene - kazala je za mnerukomet Ćorović.
Sa klubom je do skoro igrala na dva fronta. U Evropskoj ligi je falilo malo sreće da prođu grupu. Zbog obaveza sve je bilo podređeno taktici. Nada kaže da u klubu nemaju vremena da pretjerano tuguju zbog poraza, a ni previše da slave pobjede.
- Obaveze pristižu, nedjeljno smo igrali po dvije utakmice. Nije bilo vremena za tugu ili veliko slavlje. Što se tiče samog rada, ne odskaču od našeg sistema. Čini mi se da sam se brzo uklopila. Malo je nezgodno bilo zbog jezika, ali su se potrudili da nam objasne. Ovdje se rade više rukometne stvari. Bukvalno, svaki trening igramo utakmicu. U posljednjem periodu bilo je laganije, uglavnom smo radili na taktici.
Na pitanje da li se pribojavala nove sredine, da li je razmišljala može li se uklopiti i da li je spremna da odgovori zadacima, Nada je kratko odgovorila:
- Dok sam bila kod kući razmišljala sam, ipak je ovo druga zemlja. Ali, kada sam stigla brzo smo krenuli u priču oko pripremnih utakmica i treninga. Možda je i bolje što se nijesam puno opterećivala.
Pokriva poziciju lijevog beka. U prvom dijelu sezone igrala je po 20 minuta, u januaru i februaru igra više.
- Malo uskočim i sa srednjeg beka, da pomognem, jer kao i sve ekipe imamo problema sa povredama. U prvom dijelu sezone, a što sam i očekivala, igrala sam po 20 minuta kako bi adekvatno zamijenila saigračicu i pomogla ekipi. U drugom dijelu igram više, ponekad i čitavu utakmicu. Ima loših i dobrih perioda, ali mislim da sam se dokazala u januaru i februaru.
Sa ekipom je igrala protiv Meca i Bresta. Takve utakmice su posebne.
- Lijep je osjećaj, posebno sada kada vidim napredak i kada znam da mogu da postignem gol, da se odbranim, napravim blok…
Kod kuće je često. Kad god se ukaže prilika iskombinuje se. Mada je stalno na liniji sa porodicom. Sa sestrom Natašom, članicom Budućnost Bemax, redovno je na vezi.
- Svakodnevno smo u kontaktu. Iskomentarišemo jedna drugoj utakmicu. Pred meč sa Mecom Nataša me savjetovala šta bih mogla da uradim. Praktično se zajedno pripremamo.
Proslavila je u Francuskoj uspjeh nacionalnog tima na Evropskom prvenstvu.
- Ubijeđena sam bila da ćemo pobijediti Francusku. Znala sam da će da proradi inat. Sjećam se da sam sjutradan došla na trening, bukvalo ništa niko nije imao da mi kaže, osim da čestita medalju i veliku pobjedu - kazala je Ćorović.
,,Upornost me držala. A put je zaista bio težak. Govorila sam sebi često ne mogu više, ali sada kada sam tu vidim da se sve isplatilo”.
Foto: @sosuitephotographie
