Jedna od najboljih liga na svijetu igra se u Mađarskoj, a nakon devet kola na čelu liste strijelaca, i to s utakmicom manje - Crnogorac.
Igor Marković, u rukometnim krugovima poznatiji kao Gile, dao je 46 golova za Komlo, koji je prethodnog vikenda iznenadio Balatonfuredi u gostima.
- Komlo je mali klub, kojem je svake godine cilj opstanak. Poslije moje prve sezone, u kojoj je bilo problema, stabilni smo prvoligaši, čak smo jednom izborili i plasman u Evropu. I ove sezone je opstanak cilj, vjerujem da ćemo ga ostvariti - kaže Marković u razgovoru za naš portal.
Komlo je do sada upisao tri pobjede, remi i četiri poraza i daleko je od opasne zone.
- Iznenadili smo Balaton u prošlom kolu, a sve ekipe iz donjeg dijela tabele sa kojima smo se sastali smo pobijedili. Ovdje mi je super, osjećam se kao kući. Tu sam već petu sezonu, grad je mali, a imam odličan odnos sa navijačima, saigračima i upravom. I rezultati govore da sam zadovoljan, jer dobro igram. Tek je početak prvenstva, ali je lijepo biti na čelu liste strijelaca.
Uskoro slaviš 38. rođendan, do kada planiraš da igraš?
- Do 45. godine - uz osmjeh kaže Marković, pa onda ozbiljnije nastavlja:
- Igraću dok god budem osjećao da mogu. Nikada neću dozvoliti sebi da imam 39 godina i da sjedim na klupi, biću na terenu dok god budem imao bitnu ulogu. Imam ugovor do kraja sezone, možda ga i produžim, ako budem osjećao da i dalje mogu da doprinosim ekipi. Kad budem vidio da ne mogu da stojim, da me ljudi pretrčavaju, povući ću se, pa makar to bilo i usred sezone. Za sada ne djeluje da će tako biti uskoro, jer svaku utakmicu igram 60 minuta. Samo da me zdravlje isprati.
Već četiri godine si u Mađarskoj, da li si naučio jezik?
- Jesam nešto. Naučio sam rukometne izraze, sve razumijem, ali je u ekipi sedam-osam Balkanaca, pa mi mađarski jezik bukvalno nije ni potreban. Uzgred, tu je i nekoliko momaka sa mađarskim papirima, čiji je jedan roditelj sa prostora bivše Jugoslavije, pa i oni znaju naš jezik.
Kakav je život u Komlou?
- Ovo je malo mjesto, otprilike kao Cetinje, sa 15-20 hiljada stanovnika. Rukomet u Mađarskoj se uglavnom igra u manjim mjestima, ali je dobro što mi je blizu jedan od većih mađarskih gradova Pečuj, a blizu sam granice sa Hrvatskom i Srbijom, pa mi je Osijek udaljen 110 kilometara. Tu sam sa porodicom i kad god imamo slobodno vrijeme trudimo se da prošetamo.
Kako se kotiraju ostali naši rukometaši u Mađarskoj?
- U svakoj ekipi se sve vrti oko igrača sa Balkana, a svi Crnogorci igraju dobro. Miloš Vujović i Miloš Božović su u ozbiljnom klubu Tatabanji, Krofna (Ivan Perišić) igra standarno dobro u Dabašu, kao i Božo Anđelić u Ferencvarošu. Odgovara nam ova liga, samo da nastavimo tako.
Igrao si za reprezentaciju Crne Gore, ali si se povukao nakon Evropskog prvenstva u Hrvatskoj. Šta očekuješ od „lavova“ na predstojećem Euru?
- Napravili smo dobru reprezentaciju, atmosfera je odlična, Zoran i Draško su spojili sve kako treba. Ne treba stvarati pritisak ekipi, govoriti da mora da se pobijedi ili da je blamaža ako ne prođemo u glavnu fazu. Ključno je da ekipa raste i da izbori plasman na Svjetsko prvenstvo. Ipak, pobjedama protiv Danske i Ukrajine je ovaj tim dokazao da može mnogo i da bi mogao da savlada i Srbiju i Bjelorusiju. Imamo dobru generaciju, mora adekvatno da se isprati. Uostalom, sada ne moramo da razmišljamo o tome da je ovo posljednja šansa za neke, da moraju da urade nešto, jer će da se oproste nakon prvenstva. Imamo selekciju koja će moći duže vremena da igra zajedno i ubijeđen sam da će pokazati da vrijedi - zaključio je Marković.
