Kada u Crnoj Gori pomenete Vladimira Stankovića, malo ko zna o kome se radi.
Ali, njegovo ime dobro je poznato u Bosni i Hercegovini, a pogotovo u Doboju, gdje je već drugu sezonu glavni rukometaš čuvene Sloge.
Igra nekada stabilnog prvoligaša SFRJ i finaliste Kupa pobjednika kupova 1984. godine (poraz od Barselone 24:21) vrti se upravo oko 26-godišnjeg Cetinjanina, koji kao srednji bek razigrava ekipu, a ujedno je i prvi strijelac tima.
Tri puta je ove sezone dao dvocifren broj golova na jednoj utakmici i najzaslužniji je što je Sloga jedini poraz doživjela od prvog favorita, Borca iz Banje Luke. Doduše, tek je diobi 8. mjesta na tabeli, jer ima dvije pobjede i čak pet remija.
- Izbjegavam da pričam o sebi, ne volim da se hvalim, ali ove sezone igram baš dobro. Nažalost, to nema mnogo efekta, jer u Crnoj Gori ne znaju ni ko sam, zbog čega mi je malo krivo - kaže Stanković na početku razgovora za naš portal.
Premijer liga BiH je izuzetno dobro praćena i svake godine sve bolja. Dvorane su pune, a Stanković iz meča u meč pokazuje da je jedan od najboljih igrača.
- Mislim da bismo bolje stajali da je uprava tokom ljeta dovela adekvatna pojačanja. Prošle godine smo imali ozbiljniju ekipu, a ove godine imamo igrače koji jesu talentovani, ali nemaju iskustva. Sve se vrti oko nas četiri starija igrača, a ovu ligu nije jednostavno igrati. Svako gostovanje je teško, a često se igra u ritmu srijeda - subota i biće teško da se izdrži ako ne dovedemo pojačanja na polusezoni. Ove sezone se moji i ciljevi kluba dosta razlikuju, jer bih volio da smo pri vrhu, ali bi realno bio uspjeh ako budemo peti-šesti. Nažalost, bar na tri utakmice smo imali pobjede u rukama, ali smo remizirali.
Stanković je ponikao u Lovćenu, a igrao je u Ulcinju, Besi iz Peći i rumunskom Farulu iz Konstance i sada u Slogi. Prošlog ljeta je umalo završio u Makedoniji, ali se predomislio.
- Htio sam da idem u Makedoniju, ali sam na kraju ostao kući. Pozvao me je predsjednik Sloge, obećao da će mi isplatiti dugovanja i za pet minuta smo se dogovorili da produžim ugovor.
Stanković realno sagledava svoju karijeru. Misli da je mogao više, ali da mu je nedostajalo i sreće.
- Rukomet je takav sport da je najbitnija sreća. Iskreno, nisam top igrač da mogu bilo da igram bilo gdje, ali mislim da sam mogao više. I od menadžera praktično sve zavisi, mislim da zaslužujem nešto više od ovoga što je bilo do sad.
Poznato je da reprezentacija Crne Gore najviše kuburi sa srednjim bekovima, jer je jedino Božu Anđeliću to prirodna pozicija, pa lijevi bekovi Stevan Vujović i Vasko Ševaljević često moraju da igraju u sredini. Možda bi se moglo naći mjesto i za Stankovića.
- Niko me iz reprezentacije nikada nije zvao. Kada je napravljena smjena generacija, iz moje juniorske selekcije su u A tim upali samo Božo Anđelić, Miloš Vujović i Nebojša Simić. Nadam se da ću i ja skrenuti pažnju selektora, jer sam treći strijelac lige, što baš i nije karakteristično za srednje bekove. Volio bih da bar nekad budem na širem spisku. Ne tražim, naravno, da odmah igram, samo bih volio da dobijem šansu da se dokažem.
Stanković je imao čudan rukometni put. Počeo je da igra u matičnom Lovćenu, sarađivao sa Rajkom Popovićem („on je najzaslužniji što sam srednji bek, od mene je napravio to što jesam”), Nikolom Ninom Adžićem, Ratkom Đurkovićem i Perom Miloševićem, ali je otišao zbog male minutaže.
- Otišao sam da bih se dokazao. Igrao sam u Ulcinju, Besi i rumunskom Farulu, za koji sam potpisao četvorogodišnji ugovor, ali poslije dvije godine vlasti Konstance nisu htjeli da finansiraju dva kluba i spojili su ga u jedan. Tada je zbog ograničenja broja stranaca u Konstanci ostao čuveni Dalibor Čutura, a ja sam se vratio kući, pauzirao pola godine i potpisao za Slogu.
Mnogo mi znače dva priznanja na TV turniru
U Doboju se svake godine organizuje čuveni TV turnir, a 26-godišnji Cetinjanin je ovog avgusta na 51. izdanju bio prvi strijelac i najbolji srednji bek.
- Ove godine je turnir u Doboju bio jedan od jačih u posljednje vrijeme, jer su učestvovali Tatran Prešov, Vojvodina, Izviđač, Eurofarm Rabotnik, francuski Šartr, švajcarski Krins Lucern i Univerzitet Peking, koji igra SEHA ligu. Žao mi je što nismo pobijedili Eurofarm, koji igra Ligu šampiona, ali priznanja za najboljeg srednjeg beka i strijelca turnira nisu mala stvar pored mnogo ozbiljnih igrača koji su nastupili - istakao je Stanković.
„Stanković je čudo od igrača”, „Ko zna na kojoj poziciji bi bila dobojska Sloga da u ekipi nije Vladimir Stanković”...
Osmo kolo Premijer lige obilježio je spektakularni duel najvećeg talenta BiH rukometa, Edina Klisa, i Vladimira Stankovića. U remiju Iskre i Sloge (33:33) u Bugojnu, 26-godišnji Cetinjanin je dao 12 golova, a pet godina mlađi bek iz Zavidovića jedan manje.
Nakon utakmice, o crnogorskom internacionalcu je ode govorio trener Iskre, čuveni Ekrem Jaganjac.
- Stanković je nezaustavljiv igrač. Igrali smo flastera na njemu, probali i ovo i ono, ali on kad krene to je čudo od igrača. On je 50 odsto njihovog napada - istakao je čovjek koji je Iskru prvi put vodio od 1978. do 1982. godine, a potom bio trener sarajevskog Željezničara, Travnika, te radio u katarskim klubovima, bio selektor te zemlje, ali i Saudijske Arabije.
https://www.facebook.com/BugojnoDanas.Info/videos/797495460707082/
Stanković je treći strijelac lige sa 64 gola, a ispred njega su sa utakmicom više samo Klis sa 81 i Benjamin Čičkušić iz Maglaja sa 64. Cetinjanin je u timu kola „Oslobođenja”, koje je njegov izbor jednostavno prokomentarisalo:
„Ko zna na kojoj poziciji bi bila dobojska Sloga da u ekipi nije Vladimir Stanković”.
