U dvorani „Štathale“ u Gracu večeras od 18.15 časova vodiće se direktna borba za drugo mjesto u A grupi i plasman u glavnu rundu Evropskog prvenstva.
Crnoj Gori odgovara samo pobjeda, Bjelorusija prolazi i remijem. Ko je bliži mjestu među 12 najboljih na Starom kontinentu?
Po najavama uoči šampionata i kvotama koje su dali bukmejkeri, veliki favorit je reprezentacija koju već 10 godina vodi Juri Ševcov.
Član generacije nekadašnjeg Sovjetskog Saveza koja je 1982. bila svjetski, pa 1988. olimpijski šampion, trenersku karijeru počeo je u Njemačkoj, gdje je vodio TuSEM i Rajn-Nekar Leven i osvojio nacionalni i EHF kup.
Na kormilu reprezentacije, naravno, nije podigao trofej, ali je Bjelorusija pod njegovim vođstvom postala gotovo redovan učesnik velikih takmičenja.
Tri puta je izboren plasman na Svjetsko prvenstvo - 2013. godine su bili 15, dvije godine kasnije 18, a 2017. na 11. mjestu.
Bjelorusija se prvi put na rukometnom EURU pojavila 1994. godine u Portugalu i osvojila osmo mjesto, što joj je i najbolji učinak do sada.
Na naredno učešće na kontinentalnoj smotri čekalo se čak 14 godina, do EP 2008. u Norveškoj, gdje je debitovala Crna Gora.
Bjelorusija nije igrala na EP 2010. i 2012, kao ni naša reprezentacija, a obje su se na veliku scenu vratile 2014. u Danskoj.
I igrale jedna protiv druge - u posljednjem kolu D grupe legendarni Sergej Rutenka i drugovi slavili su 29:23, ostavili ,,lavove“ na nuli i plasirali se u glavnu rundu, na kraju završivši prvenstvo na 12. mjestu.
Iz tog tima, među 16 koji će se večeras suprotstaviti Crnoj Gori su Ivan Brovka, Sergej Šilovič, Boris Puhovski, Dmitri Nikulenkov i Maksim Baranov.
Od ,,lavova“, iskustvo iz tog duela imaju Mirko Radović, Nebojša Simić (branio pola minuta), Nemanja Grbović, Stevan Vujović, Vasko Ševaljević i Marko Lasica.
Iste godine Bjelorusija je postala još veći dužnik našem nacionalnom timu jer ga je eliminisala u baražu za Svjetsko prvenstvo - u Podgorici je bilo 28:27 za Crnu Goru, u revanšu 30:24 za domaćina.
Ekipa Jurija Ševcova je na posljednja dva EP bila 10. - 2016. u Poljskoj i 2018. u Hrvatskoj.
Lijevi bek Vladislav Kuleš i pivot Artjom Karaljok - saigrači iz Kjelcea sa kojim su igrali fajnal-for Lige šampiona i najveći aduti Bjelorusa, te lijevo krilo Andrej Jurinok, u Hrvatskoj su imali po 21 godinu, a lider je bio poznati srednji bek Boris Puhovski.
Sada je Bjelorusija iskusnija, opasnija i raznovrsnija reprezentacija, sa dobrim golmanima Vjačeslavom Soldatenkom i Ivanom Matkevičem.
Aduti su joj uigranost (mnogi nastupaju u Meškovu iz Bresta) i kontinuitet rada sa istim selektorom.
Mnogi su, među njima i naši reprezentativci, Bjelorusiju kotirali čak kao prvog favorita grupe, ispred velesile kakva je Hrvatska.
,,Kauboji“ su, međutim, nakon što su u prvom kolu u Gracu savladali Crnu Goru (27:21), bili još ubjedljiviji protiv Bjelorusije (31:23) i ostavili joj brige pred sudar sa ekipom Zorana Roganovića, koja je nakupila samopouzdanje poslije trijumfa nad Srbijom (22:21).
- Protiv Hrvatske smo dobro igrali u odbrani, za razliku od meča sa Srbijom (pobjeda 35:30), ali bilo je problema u napadu. Nijesmo igrali kako je planirano. To je bio naš glavni problem. Igrači su izašli na teren previše motivisani, što je dovelo do grešaka koje se nijesu smjele dogoditi. Naravno, Hrvatska je sa toliko klase to iskoristila i zasluženo pobijedila - rekao je selektor Juri Ševcov. - Znamo koliko je bitan meč sa Crnom Gorom, svi igrači su svjesni toga. Uradićemo sve da pobijedimo, želimo da napravimo iskorak u odnosu na dva uzastopna 10. mjesta na evropskim prvenstvima.
