Prvog dana kada su se okupile, u očima rukometašica Crne Gore mogla je da se vidi odlučnost da iskoriste šansu što se prva faza 15. Evropskog prvenstva igra u Podgorici i naprave rezultat za pamćenje.
Govorile su o snovima da se nađu u Ljubljani, da se bore za medalju, da pokušaju da ponove bar djelić kultne 2012. godine, a sada se sve to polako pretvara u javu.
„Lavice” su stigle u glavni grad Slovenije, gdje će večeras (17.45) u jubilarnom, 10. zvaničnom meču sa Danskom, pokušati da se drugi put domognu finala kontinentalnih šampionata.
U timu su tri zlatne djevojke iz Beograda - kapitenka Jovanka Radičević, Marina Rajčić i Milena Raičević, za koju se još ne zna da li će moći da pomogne zbog jakog udarca zarađenog na utakmici sa Rumunijom.
„Pričale smo da je cilj da se prođe grupa i da imamo snove, a sada smo došle do njih. San nam je bio da igramo polufinale poslije mnogo godina, a to nije bilo nimalo jednostavno. U Podgorici je bilo teško, bez obzira na to što smo pobjeđivale nošene podrškom u ‘Morači’. Sve su to dobre reprezentacije, koje su to pokazale i u glavnoj rundi, gdje su nam svojim dobrim igrama donekle i otvorile neke puteve. Nismo mi u Skoplju bile baš na nivou, posljednju utakmicu neću ni da komentarišem. Neke mlade igračice su dobile šansu, nisu je iskoristile, ali to ostavljamo iza nas”, istakla je Bojana Popović.
Rival u polufinalu je pomalo neočekivano tim Jespera Jensena, koji je u velikom derbiju nakon 10 godina savladao Norvešku na velikim takmičenjima (31:29) i preoteo joj 1. mjesto u grupi I.
„Danska je izuzetna ekipa, bronzana sa posljednjeg Svjetskog prvenstva. Zajedno je dugi niz godina i radi sa odličnim trenerom, a većina njih je u dva kluba. Čeka nas težak meč, one će sigurno probati da trče što više, jer imaju dužu klupu. I naglasile su da im je to cilj, ali smo to očekivale”, naglašava selektorka.
Za razliku od suparnika u polufinalu, Crna Gora nema dugu klupu, što se i pokazalo u ubjedljivom porazu od Holandije (42:27), kada je Popovićeva iskoristila činjenicu da meč nema takmičarski značaj i odmorila pet rukometašica.
„Najviše ćemo se opet osloniti na 10-ak igračica koje su iskusnije i prošle su nešto. Nadam se će sve to da izdrže, zato smo ih i odmorile protiv Holandije, da bi mogle da pokažu možda i najbolju partiju na ovom takmičenju. Ponosna sam na njih šta god da bude, dale su sve od sebe. Bilo je grešaka, ali i dobrih momenata, voljela bih samo da ih sada bude što više i da uživaju u rukometnom spektaklu poslije dugo godina. Iskreno se nadam da će biti opuštene i sa velikim srcem igrati za naš narod”.
Dankinje, koje medalju na evropskim prvenstvima čekaju od 2004. i srebra u Mađarskoj, na startu su izgubile od domaće Slovenije (28:26), a onda redom rušile Srbiju (34:21), Švedsku (25:23), Mađarsku (29:27), Hrvatsku (26:17) i Norvešku (31:29).
U timu nema najvećih svjetskih zvijezda, a mnogo toga zavisi od raspoloženja Sandre Toft, koja je branila sepktakularno na dvije najteže utakmice - protiv Švedske i Norveške.
„Danska, kao i sve ekipe koje idu do završnice, u početku igra malo labavije, ali tako podiže formu. Krenula je lošom partijom protiv Slovenije, ali je potom stalno podizala nivo, a protiv Norveške pokazala zube i poslije 10 godina je savladala na velikim takmičenjima. Dugo se borila da sruši tu velesilu i nošena energijom sa te utakmice i samopouzdanjem će biti spremna za naš meč, ali uradićemo sve što je do nas i boriti se kao prave lavice. Ove djevojke zaslužuju svaku pohvalu i podršku za sve što su do sada uradile”.
Bojana Popović je bila liderka ekipe koja je 2012. igrala finale Olimpijskih igara. Tada su se ona i njena sadašnja pomoćnica Maja Savić povukle, a „lavice” četiri mjeseca kasnije bez njih postale evropske šampionke nakon spektakularnog finala sa Norveškom u Beogradu.
„Često pominjemo tu godinu, ali su drugačiji tipovi igračica. Bilo je više iskusnijih djevojaka, koje su prošle više važnih utakmica i iskustva igranja ovakvih turnira. Kada smo 2012. osvojile olimpijsko srebro, nismo igrale sjajno u grupi, bile smo četvrte. Jedva smo prošle, naletjele na Francusku, koja je igrala vrhunski rukomet i tada nam se sve poklopilo. Gubile smo tri razlike 10 minuta prije kraja, ali voljom i željom za ostvarenjem snova smo savladale velikog rivala. Nikad se ne zna šta će se dogoditi, ovo je nova generacija koja želi da ostvari nešto svoje. Sigurno će se sve djevojke boriti, dati sve od sebe, ali ne smije da se zaboravi da je ovo veliki rezultat, jer Crne Gore nije bilo u polufinalu osam godina”, zaključila je Bojana Popović.
