Vratila se djetinjstvu. Sjećanja naviru u punoj kući. Seoski ambijent legao je kapitenki Budućnosti Mileni Raičević. Skoro je mjesec u Crmnici.
- Ovdje sam od prvog dana kada su mjere izrečene, sa porodicom, družimo se i čuvamo. Lijepo nam je, a lijepo je i vrijeme. Bilo je i snijega, kroz sva godišnja doba smo prošli. Pravi potez smo napravili, jer ne bih mogla sebe da zamislim u situaciji da sam u stanu. Na selu imam, prije svega, više prostora za trening, ustvari imam gdje da treniram.
Svijet vodi borbu protiv koronavirusa. Ali, svijet treba da sačuva optimizam i da, nako svega, kada sve prođe, posloži prioritete.
- Prije svega treba da otvorimo oči i vidimo da ništa od zdravlja nije preče, a i treba planetu da čuvamo. U situaciji smo da nam je sloboda kretenja ograničena, ne možemo neke stvari da prijuštimo, a opet, možemo i bez njih. Pokazaće vrijeme koliko je i malo potrebno za sreću i da je, apsolutno, sve nebitno pri zdravlju.
Dobra priprema za novi početak biće od presudnog značaja kada krenu treninzi. Pitanje je koliko je moguće, u skromnim uslovima, održati organizam na bilo kakvom nivou.
- Čekamo svi dan kada ćemo nastaviti. Ne znamo vrijeme, ali do tada radićemo onoliko koliko je ko u mogućnosti. Trudimo se da održimo kondiciju, koja ne može biti na vrhunskom nivou. Ovo nam dođe kao neki predpripremni period. Sad, da bi krenuli u takmičenja, to sigurno ne možemo bez zajedničkog rada od dvije sedmice do mjesec. Potreban je duži period da se spremimo i glave da se vrate u neki normalni tok.
Reprezentacija Crne Gore tek je trebala da uđe u mini period priprema za olimpijske kvalifikacije, a Budućnost, nakon toga, u priču oko četvrtfinala Lige šampiona. Ali..
- Jednostavno, sve je u nekoliko dana stalo, bili smo u šoku. Nikad se ovo nije desilo. Očekivali smo kvalifikacije za Olimpijske igre, a onda ništa. Ali, ponavljam, samo da izađemo iz svega ovoga zdravi, a ostalo ćemo znati kako.
U kontaktu je sa koleginicama iz kluba i reprezentacije.
- Imamo vremena da se čujemo, javimo, takva je situacija. Jedva čekamo da krene rukometni trening, lopte da se dohvatimo, dodamo prvi pas... Svi isto mislimo. Znam koliko je teško djevojkama koje u stanu treniraju, ali prioriteti su jasni, a ostalo će se nadomjestiti i biće vremena za sve.
Situacija je specifična za igračice koje su u početnoj ili u posljednjoj fazi oporavka. Milena ih ohrabruje:
- Možda je i najteže za igračice koji su u oporavku ili koje se vraćaju iz povreda. Njima je bio bitan ovaj period da ga iskoriste, uđu na teren, a onda i za sve stalo. Trebaće im vremen, ali ko je u oporavku, svjestan je, prije svega, da je bitna glava. I treba da sebi da kaže: produžiću oporavak, ali biću zdravija, spremnija i ništa neću izgubiti.
Igračice Budućnosti treniraju po planu i programu koji im je dostavljen. Milena nema problema da zadatke ispoštuje.
- Sve mogu da ispoštujem, imam potrebnu opremu, rekvizite, imam i loptu za pasove u prazno. Mogu da trčim koliko hoću. Bitno je samo da je lijepo vrijeme.
Ali, Milena ne trenira uvijek sama. Ima pomoć...
- Tu je moja sestričina, koja izdržava više nego što sam očekivala, tetkina nasljednica. Imam više nasljednica a ona je jedna od njih. Kada me gledaju svi imaju želju da treniraju, jednostavno izgleda, ali kada se priključe, vide da, ipak, nije lako.
Ima vremena za sve:
- Vratila sam se definitivno djetinjstvu, lijepim danima. Sad je takva situacija, na selu smo, dosta nas je, funkcionišemo bez problema. Vrijeme prolazi u treningu, spremanju kuće, mada sam i u kuhinji često. Iznenađena sam koliko se dobro snalazim. Dogovor je da sve što žele pripremim, ali kada pređem prag od stana, na to ću da zaboravim.
A da li Mileni još nešto nedostaje?
- Oni koji su bitni, pored mene su, tako da sam ispunjena. Sve je tu što mi treba. Naravno, treninzi, utakmice, dueli... Sve mi to puno nedostaje.
