Jovanka Radičević u iščekivanju je povratka na teren, jer: - Rukomet mi najviše nedostaje. Jedva čekam da kažu: počinju treninzi, možete u dvoranu, teretanu... Nedostaju mi djevojke. Kao da je svijet stao. Nedostaje mi i naše zajedništvo, ispijanje podgoričke kafe. Ali, rukomet... Znala sam koliko volim sport, negdje sam bila spremna, za koju godinu, i na kraj, ali, zaista, nisam mogla da naslutim da će mi ovoliko faliti. I zato mogu da kažem da mi od svega rukomet najviše nedostaje.
Jovanka i Budućnost čekaju odluku EHF oko Lige šampiona.
- Ne znam šta da mislim, ali ako se nastavlja muški, vjerujem da će se naći vrijeme i prostor za ženki turnir, ipak smo mi, u odnosu na muški, sjenka. S obzirom da je odluka pala da se igra u decembru, vjerujem da će EHF pokazati spremnost i volju da se završi i naše takmičenje. Ali, ajde, da ne pametujemo, nego da sačekamo odluku.
Postoji opcija i bez Budućnosti, odnosno da se igra samo završni turnir.
- Kakva god da bude odluka biće i onih koji će biti nezadovoljni, ali, u svakom slučaju, i ako se u septembru nastavi takmičenje, ekipe će uglavnom igrati sa novim igračicama i ne znam koliko će to biti fer i sportski.
Sport će se igrati, zna Jovanka, ali ono o čemu treba da se povede računa je zdravlje. Svjesna je naša rukometašica da mnoge stvari, nakon koronavirusa, neće biti iste.
- I sport i sve svere života biće korak, dva nazad. Sport je najbolji ambasador, a samo pomjerenje Olimpijskih igara govori o ozbiljnosti situacije koja je i dalje takva. Zdravlje je na prvom mjestu.Virus će i na Budućnost ostaviti trag, ali, sa druge strane, Budućnost je jedini klub u Evropi koji će imati 90% igračica na raspolaganju kada krenu treninzi. I to je izuzetno važno. Ali, svakako da će sve ovo, po svakom pitanju, ostaviti posljedice na sport. Ali, i to je manje važno ili u drugom planu, pri činjenici da sačuvamo zdravlje.
Kao važan faktor u oporavku od pauze i svega što je koronavirus donio, Jovanka vidi u karakteru.
- Smatram da iz svake situacije čovjek može jači i pametniji da izađe. Sve ovo može samo da nas očvrsne. Vjerujem da nas je i ovo vrijeme opametilo i pokazalo koliko je život lijep i da se radujemo svakom momentu. Jer, niko ne zna šta sve sjutra može da nas sačeka. Mislim da imamo razloga da smo srećni, jer smo živi. Džaba sve ako čovjek nema jak karakter i jasne ambicije. Karakter može iz svega da nas izvuče, a složnu i snažnu Crnu Goru ne može ništa da pobijedi.
Kapitenka ,,lavica” pričala je o mogućnostima da se u kućnoj varijanti kvalitetno odrade treninzi. Smatra Jovanka da je, ko god je imao volju, mogao da sačuva zdrav duh i napravi dobru podlogu za budući, zajednički rad.
- Od kluba smo dobili plan koji je ozbiljan. Lično, svaki drugi dan trčim, ne osjećam u nogama i plućima nespremnost, iako znam da trčanje sa i bez lopte nije isto. To što smo mjesec i po bez utakmica može da ostavi neki trag, više u taktičko-tehničkom smislu. Ali, mi - igračice Budućnosti, ustvari one koje su bile u mogućnosti da sprovedu plan i program, imaju više od dobre podloge za budući rad. Želim da istaknem da nam je klub omogućio kvalitetan plan i program i obezbijedio rekvizite. Zato, ko je mogao, ko je imao dobre uslove, mogao je da radi i napravi dobru podlogu. Lično sam mnoge zamisli sprovela na stadionu pored kuće, zbog čega se dobro osjećam, odnosno ne osjećam da nisam spremna.
Reprezentacija?
- Maštam, od trenutka kada sam došla u nacionalni tim, da bitne utakmice igram pred punim tribinama, kao što je bilo u Nikšiću. Vjerujem i nadam se da će turnir za Olimpijske igre ostati ko nas i da ćemo se spremati isti žarom - kazala je Radičević.
