Na našem portalu jednom sedmično ćemo objavljivati priče, kroz zanimljiva pitanja i odgovore, sa kapitenima ženskih i muških crnogorskih ekipa.
Danas krećemo od najbolje - Milene Raičević. Ikona Budućnosti za mnerukomet.me otkrila je neke stvari koje nemaju veze sa rukometom. Naša „lavica” je jedinstvena i po tome što je od početka karijere igrala za samo jedan klub - Budućnost. Gdje će i završiti, kada dođe vrijeme, karijeru.
Tvoj najdraži superheroj?
- Moj superheroj će uvijek biti moja majka. Ono što je ona uspjela za života, ne može niko. Znam da bi danas bila srećna zbog mojih uspjeha. Majka je moja snaga.
Šta je bitnije i od najljepše pobjede?
- Zdravlje, danas je to najdragocjenije od svega. Kad izgubimo one najbitnije, tek tada postanemo svjesni toga.
Najdraže putovanje?
- Nisam imala puno vremena da putujem mimo rukometa, tako da ta putovanja, sa mojim suprugom, i nama bitnim osobama, najdraža su i najljepša.
Šta govoriš sebi prije meča, u tunelu?
- Da budem ono što jesam, jer sam tada najbolja i za sebe i sve oko mene. Igrati srednjeg beka znači razmišljati i o drugima, a ne samo o sebi.
Koje vrijeme je najdraže?
- Volim kada provodim vrijeme sa svojima, to je, zaista, uživanje za mene.
Kakvu muziku slušaš dok treniraš?
- Dok treniram baš ne volim da slušam muziku. Unesem se toliko u trening da mi muzika smeta.
Duže od decenije si na velikoj sceni, iza tebe su veliki trofeji, ali i teške povrede. Šta ti je najveći motiv da i dalje budeš tu, svakog dana?
- Pa, kad gledamo medicinski, moje povrede su bile jako teške. Ali nijednoj nisam dozvolila da me udalji sa terena toliko dugo da bi izgledale takve kakve jesu. Svaki put sam se vratila bar nekoliko mjeseci prije nego što je bilo procijenjeno. Naravno, to je zasluga moje upornosti, prije svega, onda i tima oko mene koji je zadužen za oporavak. Uvjek mi kažu: „Sa tobom je sve lako” i da sam za knjige. Taj motiv je, zaista, teško objasniti. U svakoj teškoj situaciji kažem sebi da sam jaka i da to mogu samo ja i niko drugi. Pa čak i onda ako izgleda da je nemoguće. Sami sebe možemo najbolje da motivišemo.
Zbog čega nikad nijesi poželjela da odeš iz Budućnosti?
- Zato što ovdje imam sve što želim. Moj klub je moja prva ljubav, neraskidiva veza. Moja porodica bez koje ne mogu. I, naravno, najljepši grad na svijetu. Nema tih para koje bi mogle da zamijene sve ovo.
Najdraži lik iz crtanog filma?
- Obožavam da gledam crtane filmove, tako da bih mogla iz svakog crtanog po jednog lika da nabrojim.
Koji filmski žanr ti je najbliži, preporuka za neki film?
- Volim komedije i akcije. Ne gledam previše TV, ali kriminalističke serije najduže mi drže pažnju. „Blacklist” je moj favorit.
Od čega se ježiš i šta ne praštaš?
- Ježim se od neiskrenih i sebičnih ljudi. Na kraju svima oprostim, samo svoje dragocjeno vrijeme ne usmjeravam gdje nema potrebe.
Ko su tvoji prijatelji?
- Moji prijatelji su oni koji su uvijek uz mene, i kad je teško i kad je lako. Iskreni ljudi i pravi prijatelji koji me poštuju.
Koje su tvoje mane?
- Mana je što sam brutalno iskrena i što volim da kažem baš kako vidim stvari i kako jeste. Nekad to nekome baš i ne prija.
Kome se vazda obraduješ?
- Djeci se uvjek obradujem, lijek su za sve. I psu Obiju.
Kao tetka koliko si popustljiva?
- Kod mene je sve u granicama normale i koliko se zasluži. Volim da djeca slušaju svoje roditelje i pokazuju poštovanje. Ipak, tetku najbolje slušaju, nije da nisam stroga... Ono koje najbolje sluša i dobro se slaže sa loptom je moje mezimče.
Kome sve brzo zaboraviš i oprostiš?
- Tetkinoj djeci sve brzo zaboravim i oprostim.
Brak je...?
- Stabilnost i mirna luka. Suprug je moj oslonac u svemu.
Jesi li gurman, omiljena hrana...?
- Nisam neki gurman, bitno mi je da ima mesa i salate, bez svega ostalog mogu.
Omiljeni hobi?
- Nemam vremena za hobi, a to baš minimalno slobodno vrijeme koje mi ostane posvetim učenju. Završila sam fakultet, ali dok god budem igrala imaću želju da se usavršavam.
Najsrećniji trenutak na poslovnom planu?
- Najsrećniji trenutak je osvajanje medalja. Moje najdraže su sa Olimpijskih igara i Evropskog prvenstva. Osjećaj se ne može opisati, stvarno ga treba doživjeti da bi znao kolike su emocije i kakva je sreća, kada za svoju zemlju napraviš tako nešto.
Kome sve ispričaš?
- Onome kome mislim da je potrebno. Nisam neko ko voli da priča puno, dosta toga ostavim za sebe.
Koga prvo pozoveš kada stane auto?
- Suprug je moja najveća sigurnost, u svakoj situaciji prvo njega pozovem. Bitno mi je da znam da pored njega imam još osoba koje se javljaju na moj prvi poziv.
Život je...?
- Lijep. I treba da ga živimo onako kako najbolje možemo. Stvarno ga treba živjeti, biti srećan i ne opterećivati se oko nebitnih stvari. Jednostavno je. Posvetiš se sebi najbolje što možeš i uvijek kreneš od sebe da možeš biti bolji. A ne od nekog drugog. Jer, najbolja verzija tebe može pomoći drugome da se osjeća bolje i ljepše.
