U rukometnu priču ušao je tek sa 15 godina, zbog čega je, na neki način, i put Filipa Rackovića drugačiji od mnogih njegovih kolega.
Ali svijest o rukometu razvijao je od sedme godine.
- Nisam imao uslova da treniram u Podgorici. Onda kada sam završio deveti razred otvorio se klub u Zeti, trenirao sam dvije godine, poslije čega sam otišao u Danilovgrad. Bio sam u Jedinstvu sezonu i igrao Prvu ligu, a u Danilovgradu sam već tri godine. U sezoni koja se završila više prostora za igru dobijao sam u drugom dijelu, ipak su iskusniji dobijali veću šansu. Bio sam praktično jedini od zamjena koji je igrao. Smatram da sam mogu još više, ali rezultat je bio važan. Znate i sami kako je kada je ekipa pri dnu i kada se ,,čupa” sa iskusnim i starijim igračima.
Filip ima 22 godine, pokriva poziciju lijevog beka. Nada se boljoj sezoni u dresu Danilovgrada ili, možda, u nekom drugom dresu.
- Prije svega vjerujem da ću spreman dočekati pripreme za predstojeću sezonu. Puno treniram, pojačao sam rad i nadam se da ću biti spreman za ono što me očekuje. Bukvalno sam bez pauze, a imam ogromnu i volju i motiv.
Mladi rukometaš bio je na spisku i pripremama kadetske i juniorske reprezentacije 2016. i 2018. godine.
- To je posebno iskustvo, dragocjeno za svakog sportistu.
Nedavno je bio na treninzima rukometašica Budućnosti.
- To mi je značilo puno. Zna se ko je Budućnost, mnoge igračice imaju više iskustva od većine rukometaša. Taj rang je toliko visok, da je privilegija raditi sa njima. Mnoge nove stvari sam vidio i neke vježbe počeo da primjenjujem.
