U vremenu pandemije koronavirusa, sport je stao. Pravo je vrijeme za podsjećanja na velike utakmice, rezultate i medalje, ali i za ankete.

U nastavku naše ankete, na 14 zanimljivih pitanja odgovara dugogodišnji pivot „lavova”, Mladen Rakčević, član prve crnogorske ekipe koja je nastupila na velikom takmičenju (Evropsko prvenstvo u Norveškoj 2008).

Slavni Cetinjanin se oprostio prije dvije godine i posvetio svojoj drugoj ljubavi - vinu. Sada ima svoju vinariju, a pokazao je da će i tom poslu biti uspješan, jer su njegova „božja pića” dobila nekoliko nagrada.

 

Najbolji tim svih vremena po tvom mišljenju?

- Golmani Mirko Bašić i Andrej Lavrov, lijeva krila Mile Isaković i Lars Kristijansen, lijevi bekovi Veselin Vujović i Nikola Karabatić, srednji bekovi Ivano Balić i Domagoj Duvnjak, desni bekovi Laslo Nađ i Kim Anderson, desna krila Aleksandar Knežević i Lik Abalo, pivoti Dragan Škrbić i Magnus Vislander.

 

Najbolji tim od rukometaša sa kojima si igrao?

- Golmani Nenad Puljezević i Goran Stojanović, lijevi bekovi Stevče Alušovski i Petar Kapisoda, lijevi bekovi Alen Muratović i Grigorios Sanikis, srednji bekovi Naumče Mojsovski i Draško Mrvaljević, desni bekovi Renato Vugrinec, Zoran Roganović i Žarko Marković, desna krila Savas Karipidis i Aleksandar Jović, pivoti Stevo Nikočević i Ratko Đurković.

 

Ko su najbolji igrači sada, ali i svih vremena?

- Najbolji svih vremena su Veselin Vujović i Bojana Popović, a sada Sander Sagosen i Duvnjak, odnosno Jovanka Radičević i Kristina Neagu.

Sa kim si najbolje sarađivao na terenu?

- Sa Naumčem Mojsovskim i Alenom Muratovićem.

 

Kojim dometima stremiš?

- Mislim da nijedan čovjek ne može sa radi vrhunski dva posla. Ako imaš sreće da radiš nešto što voliš, put do uspjeha je puno lakši jer ti ništa ne pada teško. Uvijek sam gledao da budem objektivan i shodno tome da postignem najbolje rezultate u tome što radim. U rukometu, mislim da jesam, tj. zadovoljan sam i srećan što jesam. U vinu... Skoro sam izašao na „teren”, daću sve od sebe da izvučem maksimum!

Koji rezultat nikad nijesi zaboravio, i u pozitivnom i u negativnom smislu?

- Kao pozitivno odlazak u Norvešku na Evropsko prvenstvo sa Crnom Gorom i četvrtfinale Lige šampiona sa Metalurgom. Najnegativnija stvar je poraz sa reprezentacijom u Izraelu u kvalifikacijama za EP.

 

Šta si najmanje, a šta najviše volio da radiš na treninzima?

- Bitno mi je bilo da je trening takmičarskog karaktera, uvijek me je to ispunjavalo, kao i borba za pobjedu. Najmanje sam volio trčanje ukrug.

Da nisi bio rukometaš, šta bi bio?

- S obzirom na to da je moj pokojni otac bio šofer, vjerovatno bih i ja to bio. Paralelno sa tim, ljubav prema vinu sigurno bi došla do izražaja.

 

Koji tvoj talenat, zbog sporta, nikad nije došao do izražaja?

- Ja sam čovjek koji će to priznati - da nijesam imao talenat prema rukometu, vjerovatno ništa drugo u životu ne bih tako dobro radio. Zato hvala Bogu što sam bio rukometaš.

Omiljena knjiga?

- „Veronika je odlučila da umre” od Paula Koelja.

 

Omiljeni film?

- „Daleko koliko me noge nose”.

Najbolji prijatelj u sportu?

- Tu su se rađala neraskidiva prijateljstva i kumstva. Srećan sam što sam sa svima njima ostao dobar prijatelj. To je cijeli život od 22 godine. Kad sam napisao kumstva i prijateljstva, ne bi trebalo dodatno objašnjavati!

 

Hobi?

- Pošto mi je sad „posao” nešto što cijelog života sanjam da radim, ujedinio sam i hobi i ljubav i posao! Vino i moje selo!

Najbolji savjet u vremenu pandemije?

- Osim da se pridržavamo preporuka nadležnih organa, valjda sad svi vide koliko smo mi nebitni na ovoj planeti. I koliko treba povesti računa o prirodi, o familiji, o prijateljima. Jer se sve vraća na suštinu! Ali, da ne ostane to na riječima! Na kraju ću samo kratko napisati najljepšu riječ koja postoji na svijetu! LJUBAV.

Pratite nas!