Odluka Rukometnog saveza Crne Gore da poništi lige koje organizuje izazvala je brojne reakcije klubova.
Javnosti se saopštenjem obratio predsjednik lidera na tabeli Prve lige RK Lovćen, Vido Đakonović.
Njegov stav prenosimo u cjelosti.
Odluka UO RSCG je preuranjena i donijeta „ad hoc”, bez prethodnih konsultacija sa klubovima, kao, valjda, osnovnim „ćelijama” rukometnog sporta u Crnoj Gori. Makar nije bilo konsultacija po tom pitanju sa našim klubom, a koliko sam informisan ni sa ostalim klubovima. Savez je morao, prije donošenja ovako važne odluke, koja bitno može uticati na buduće funkcionisanje svih klubova u Crnoj Gori, „čuti” mišljenje svojih članova, odnosno klubova, jer je valjda jasno da Savez postoji zbog klubova, a ne klubovi zbog Saveza. Ili, neko, možda, misli da je drugačije i da su obrnute uloge?
Iskreno, iznenađen sam i zatečen donošenjem ovakve odluke, bez konsultacija sa klubovima. Ovo, naročito, kada se u ima u vidu činjenica da je od dolaska Petra Kapisode na čelo Saveza konačno postojala „normalna” i više nego korektna komunikacija između Saveza i konkretno našeg kluba, koja je u periodu prije toga bila praktično nemoguća, s obzirom na čudnu vrstu isključivosti u iznošenju stavova „prvog” čovjeka RSCG iz tog perioda. Najveći dio urađenog, u okviru RSCG, kako u normativnom i organizacionom dijelu, tako i u finansijskom smislu, od dolaska Petra Kapisode na čelo Saveza, zaslužuje sve pohvale, i to smo javno i isticali, ali, na žalost, to nije slučaj i sa konkretnom Odlukom.
Ovom prilikom, da ne bih bio pogrešno shvaćen, neću posebno elaborirati pravnu (ne)održivost odluke kojom se, kako se navodi - „poništavaju sve lige”, iako svi dobro znamo da u okviru bilo kog Saveza ne postoji akt pod nazivom - „liga” ili „sve lige”, pa ne postoje ni osnovni uslovi za poništenje akta koji ne postoji, niti može postojati. Isto kao kad bi neki organ donio Odluku o poništenju svih supermarketa ili Odluku o poništenju svih ulica.
Naravno da je i nama, kao i, siguran sam, svim ostalim sportskim subjektima, na prvom mjestu zdravlje igrača i da ni po koju cijenu ne bismo rizikovali nastup naših igrača, ukoliko za to ne bi postojali uslovi. Međutim, očito se prilikom donošenja ovakve odluke zaboravilo nekoliko veoma bitnih, ako ne i odlučujućih činjenica, koje, da su sagledane na pravi način, siguran sam, došlo bi se do drugačijih zaključaka. Ili, ako ništa drugo, konačna odluka bila bi odložena za 15-ak dana.
Naime, konkretno Prva rukometna liga broji svega osam članova, tj. klubova koji su ukupno trebali da odigraju svega po 20 utakmica, od čega 14 u prvoj fazi, i šest u drugoj fazi, odnosno u Mini ligi za prvaka i Mini ligi za opstanak. U vrijeme prekida već je bilo odigrano 12 kola prve faze, što znači da je do kraja sezone trebalo da se odigra još osam kola.
Liga efektivno traje svega oko 140 dana, ili nešto više od 4 i po mjeseca, a pauze su u trajanju od oko 220 dana, odnosno više od sedam mjeseci, od čega „zimska” pauza traje skoro tri mjeseca, odnosno oko 80 dana, a „ljetnja” više od četiri mjeseca, odnosno oko 140 dana.
Iz navedenog jasno proizlazi da su se skraćenjem preduge „zimske pauze”, i skraćenjem preduge „ljetnje pauze”, takmičenja u započetoj sezoni mogla nastaviti, kada za to budu stvoreni uslovi. I niđe se ne bi kasnilo, jer bi naredna sezona mogla početi krajem oktobra, ili u novembru, umjesto krajem septembra. Čak i u slučaju insistiranja od EHF-a, a toga do danas nije ni bilo, o obavezi dostavljanja spiska ekipa za evropska takmičenja do određenog datuma, nije bilo razloga da se započeta sezona ne okonča, jer u posljednjih pet godina 80% klubova iz Crne Gore koji su izborili plasman za evropska takmičenja to pravo nije ni koristilo.
Poređenja radi, u fudbalu u Crnoj Gori, u ligi koja broji 10 timova, svega dva tima više od rukometne, liga efektivno traje oko 230 dana, odnosno više od sedam mjeseci, a pauza oko 130 dana, ili nešto manje od četiri mjeseca. A odluka o tome da li će se takmičenje u okviru FSCG za sezonu 2019/2020. nastaviti još nije donijeta. Odluku nije donijela ni SEHA Liga, ni ABA liga, u kojoj se svi klubovi zalažu za nastavak takmičenja.
Takođe, postojao je i niz drugih alternativnih opcija, pa i opcija da se proglase prvaci liga, prema trenutnom stanju i da se proširi Prva liga na 10 timova, jer i u Beranama i u Mojkovcu, a i Podgorici, ponovo imamo respektabilne ekipe, koje su sigurno uložile i sredstva i trud da se ponovo domognu Prve lige. Lovćen, da budemo do kraja jasni, nije za ovu opciju, iako je trenutno prvi na tabeli, već za nastavak takmičenja, ali i ta opcija je sportski poštenija, nego donošenje neke nepoznate administrativne mjere nazvane „poništenje liga”, kojom se poništavaju svi učinci klubova za period od početka pripremnog perioda za sezonu do danas.
Uostalom, to je urađeno u najjačoj ligi na svijetu - Njemačkoj, u Francuskoj, Poljskoj, Sloveniji, Danskoj, Švedskoj. Istina, na formalno sličan, ali suštinski drugačiji način, odlučeno je u Hrvatskoj, za očekivati je da će tako biti i u Srbiji i Makedoniji. Jer, dozvolite - riječ je o takmičenjima koja se zasnivaju na potpuno drugim principima od našeg, s obzirom na to da u tim ligama najjači klubovi, zbog igranja SEHA lige i evropskih takmičenja, još nijesu odigrali ni jednu utakmicu. Na žalost, mi predstavnika u SEHA ligi nemamo, ali to je neka druga priča. Imamo predstavnika u Ligi šampiona u ženskoj konkurenciji - istina, i to ŽRK Budućnost. Nadam se, samo, da to što ŽRK Budućnost u ženskoj Prvoj ligi Crne Gore nije još odigrala ni jednu utakmicu, nije bio opredjeljujući i najvažniji momenat za donošenje Odluke o „poništenju svih liga”. Neću i ne želim da vjerujem u tu „teoriju”, jer je ŽRK Budućnost najbolji crnogorski sportski kolektiv, u svakom smislu, ali to ne znači da ogroman potencijal muškog klupskog rukometa u Crnoj Gori treba da bude na margini. Naprotiv.
Sjetimo se samo, recimo, 1999. godine, kada je, zbog NATO bombardovanja prekinuta tadašnja savezna rukometna liga. Partizan je bio prvi na tabeli sa bodom prednosti ispred Lovćena, ali i utakmicom više. Titula je pripala Partizanu, a mi smo ispali „žrtveno jagnje” ili kolateralna šteta. Treba li uvijek to da budemo, u sličnim situacijama?
Dakle, nije bilo razloga da se „trči” sa donošenjem odluke kojom se, kako se navodi, „poništavaju lige”. I da, iako imamo svega 8 prvoligaških klubova, i kako se vidi nerealno duge pauze, naš Savez, kao prvi u Crnoj Gori (zajedno sa Odbojkaškim savezom, u okviru kojeg Prva liga broji pet timova) donosi ovakvu vrstu odluka.
Dalji planovi
Lovćen je posljednje tri godine radio na finansijskoj i organizacionoj stabilizaciji kluba, i u najvećoj mogućoj mjeri uspio da sprovede zacrtane planove.
Podsjećanja radi, u sezoni 2017/2018. godini Lovćen je bio osvajač duple krune, dakle šampion države i osvajač Kupa Crne Gore, u seniorskoj konkurenciji. U sezoni 2018/2019. Lovćen je bio šampion države, u seniorskoj konkurenciji, pioniri i kadeti su bili prvaci države.
Na početku 2017. godine, Lovćen nije imao svoje igrače u pionirskoj, juniorskoj i kadetskoj konkurenciji, a tu godinu (drugi dio sezone 2016/2017) počeo je kao šestoplasirani tim. Završio je kao drugoplasirani i te godine osvojio Kup Crne Gore.
Danas RK Lovćen ima seniorski, juniorski, kadetski, dva pionirska, kao i tim u mini rukometu, i ima svoju školu rukometa. Posljednji put upis u pionirsku školu rukometa RK Lovćen bio je, vjerovali li ne, prije 10 godina!
RK Lovćen, od januara 2017. do danas, uspio je da smanji dug za više tri četvrtine - od cca 350.000 eura, danas je dug cca 50.000 eura.
Dakle, situacija u klubu je stabilna i nema razloga da ne razmišljamo o daljim planovima, u smislu daljeg napretka kluba, ali koji će, ovoga puta, kratkoročno, zavisiti i od odluka RSCG o pomoći u finansiranju. Naime, kako je brzo donijeta ovakva Odluka, očekujemo da još brže bude donijeta i druga Odluka - ovog puta o finansijskoj pomoći klubovima, naročito zbog najave ministra Janovića, koju u potpunosti podržavamo, o instrukcijama koje će savezi dobiti od Ministarstva u cilju utvrđivanja reprograma uplaćenih sredstava od strane Ministarstva prema savezima. Sve to, kako izjavi ministar Janović, kako bi se stvorili uslovi da se budžetska sredstva preusmjere dominantno za pomoć klubovima, pogotovo kada se zna da da nijesu realizovane reprezentativne aktivnosti, a odložene su (ne i „poništene”) Olimpijske igre.
Ako bi Odluka Saveza o „poništenju liga” ostala na snazi, onda je jedino realno očekivati da Savez nadoknadi klubovima iznose koji su uložili od početka sezone koja je „poništena” do trenutka prekida takmičenja. Lovćen od početka sezone nije uložio mala sredstva na ime organizacije priprema kluba, opreme, sredstava za rad, obezbjeđivanja termina za treniranje i takmičenje za ukupno šest svojih selekcija, naknada igračima i stručnom štabu, i ne možemo dozvoliti da se ta sredstva „bače u bunar”. Takođe, da budemo i u ovom dijelu otvoreni, ne mogu se tako značajna sredstva koja smo uložili u izgradnju održivog sistema, posmatrati i „poništiti” na isti način, kao sredstva koja se ulažu recimo u RK Zabjelo, meni lično „najjsimpatičniji” klub u Crnoj Gori, pa se nadam da se alfa i omega ovog kluba, veliki entuzijasta i moj prijatelj Ivan Banović, neće naljutiiti na ovakvom poređenju. Sve ostalo značilo bi da se u potpunosti degradira trud, kako ljudi koji su obezbjeđivali sredstva za funkcionisanje klubova i uslove za treniranje i takmičenja, tako i igrača, naročito mladih, kao i trenera.
