Pljevljaci igraju na pravu kartu: na mladosti i adut jake baze.
U Rudaru treniraju djevojčice i dječaci koji nastupaju u Pionirskoj i Kadetskoj ligi, a oni malo stariji članovi su najjače muške crnogorske lige. Ukupno, oko 100 članova, broji klub iz Pljevalja, koji potencira i njeguje sopstveni kadar.
Sa mlađim kategorijama rade treneri Igor Mašković, Ado Mlatišuma i Nedim Selmanović.
Razgovarali smo sa Maškovićem koji od 2011. godine radi sa najmlađim kategorijama.
Kako dolazite do talentovane djece i na koji način ih animirate?
- Pljevlja su grad rukometa, klub se iz Druge vratio u Prvu ligu što je velika stvar za sve nas. Djeca, koja su za rukomet, dođu sama na rukomet. Mada, sve ih je manje, jer ih zanimaju i drugi sportovi, kao, na primjer, fudbal. U Pljevljima imamo tri kluba, tu je ženski klub Breznica, ali, eto, uspjeva nam da dođemo do njih. Animiramo ih malo i po školama.
Koliko imate članova u mlađim kategorijama?
- Radimo sa njih oko 60, ne računajući kadete i Prvi tim, a sa njima naš klub broji od 90 do 100 članova.
Dobra baza?
- Jeste dobra baza, ali bi mogla da bude još bolja.
Od čega zavisi?
- U svakom gradu na sjeveru je odliv stanovništva, ni mi nijesmo pošteđeni, tako da je to najveći problem.
Kako finansijski stojite?
- To je više pitanje za direktora kluba, ali pomaže nam opština, Rudnik Uglja, sponzori su nam pomogli za opremu. Svi smo uključeni, a na najmlađima je da dođu i treniraju.
Imate li talenata u klubu?
- Miodrag Ćorsović, igrač našeg prvog tima, bio je na širem spisku seniorske reprezentacije, zatim tu su još dva kadetska reprezentativca, koji imaju inostrane ponude, dva naša člana su u pionirskoj selekciji, jedna od naših djevojčica je bila na kampu reprezentacije na Ivanovim koritima, biće ih još u dogledno vrijeme.
Jeste li opterećeni rezultatima u mlađim selekcijama ili ste, prevashodno, za varijantu da djecu, ipak, treba pustiti da se igraju?
- Pravimo bazu da bi kasnije imali igrače za prvi tim. Rezultat nam ništa neće značiti ako ne izbacimo nekog igrača. Naš prvi tim bukvalno je sastavljen od momaka iz Pljevalja, koji su prošli pionirsku i kadetsku selekciju. Zajedno su igrali i stigli do Prve lige, gdje smo ubjedljivo najmlađi tim.
Koliko je teško raditi sa djecom?
- I jeste i nije, velika obaveza i zadovoljstvo.
Pionirska liga je dobra stvar, zar ne?
- Istina, samo bih više volio da se utakmice organizuju u svakom gradu Crne Gore, a ne samo u Podgorici. Istina, tu je najveća baza, ali što se ne bi igralo u Nikšiću, Beranama, Pljevljima... Nije lako putovati, ustajati u četiri, pet sati i voziti do Podgorice. Koliko je lijepo, toliko je i teško.
Kako uspijevate, na koji način, držite djeci pažnju?
- Uglavnom zajedno radimo treninge sa djecom, svaki dan po sat. Svi smo jednako uključeni. Učimo ih osnovnim stvarima, polako ulazimo u rukomet, dodajemo po malo taktike, da bi osjetili igru.
Svi na istom putu
- Želja nam je da pokušamo da omasovimo rukomet kako u Pljevljima, tako u Crnoj Gori. Prva muška liga od ove sezone ima dodatnu draž, više je ekipa uključeno za titulu, svako svakoga može da pobijedi. U Pljevljim se publika ponovo vratila, u prosjeku od 700 do 800 ljudi, prati naše utakmice. Tako je u Beranama, Cetinju... Žao mi je što su neki centri van tih dešavanja, kao Nikšić, gdje je bila baza dobrih grača. Nadam se da će se i to s vremenom vratiti.
