Bez drame, kukanja, suza i pitanja zašto baš ona i zbog čega su se u tom trenutku karte tako promiješale i odvojile je od Svjetskog prvenstva i višegodišnje želje da ode na Olimpijske igre, Marta Batinović se spakovala 9. decembra i iz Švedske se vratila kući. Ni tren nije čekala, nedugo nakon povrede prednjih ukrštenih ligamenata u duelu glavne runde sa Hrvatskom, golmanka crnogorske rukometne reprezentacije je već bila u Zagrebu gdje se 15. decembra operisala. Uspješno, a za rubriku ,,vjerovali li ne“ počela je da vozi bicikl. Ušla je u priču oporavka u Metkovićima, gdje će je, najvjerovatnije, i završiti.
- Znam da ne treba da žurim sa oporavkom, kako ne bih nešto uprskala, ali smo svjedoci da su se sportisti i nakon ovakvih povreda vraćali na teren poslije pet i po do šest mjeseci. Ko zna, možda i ja uspijem. Na vrijeme sam počela oporavak, prije svega na vrijeme završila operaciju, i upravo mi je fizioterapeut Mario Majić kazao da je njegov prvi cilj da me spremi i da potpuno konkurišem za Olimpijske igre. Tako se pripremam, potpuno sam mirna, svjesna da ćemi trebati vremena da se oporavim, ali daću sve od sebe za svoj san. Ispred mene je još dosta karijere, a ako ne uspijem da se spremim za Pariz, nadu neću gubiti. Idem dalje, do Los Anđelesa ako treba. A posustati neću – poručila je Batinović.
Bolovi su brzo prošli.
- Srećna sam u smislu da me koljeno ne boli, a pripremala sam se za to. Iskreno, razmišljala sam najviše o tome koliko će noga da me boli. Na sreću, sve je prošlo u dva dana poslije operacije. U naredna dva i po mjeseca me čekaju vježbe, a onda polako, kada se formiraju mišići, slijedi nešto drugo. Dobro je što sam kod kuće i što nigdje ne idem.
Ohrabrena je Marta i zbog svega što je uslijedilo nakon operativnog zahvata u Zagrebu.
- Prva dva-tri dana sam malo mrdala nogom, a ispostavilo se brzo da su moji mišići spremni da krenem dalje.
Vedar duh i optimizam guraju našu reprezentativku ispred realnih očekivanja. Nagledala se kroz karijeru povreda na terenu. Osjetila je kroz suze, izraze lica, u podrhtavanju tla, koliko je bolan osjećaj kada dođe do prekida karijere.
- Nikad do sada nisam bila povrijeđena. Mislim da sam, još od 15 godine, kada sam došla u Podravku, do danas, sve izdražala i bila na visokom nivou. Ništa nisam mogla ni da predosjetim. Ali, kada se ovo desilo – prihvatila sam sve i nisam se pitala kako i zbog čega i što baš ja. Nisam kukala, više sam se, kao što sam kazala, spremala za bol. Možda je i to bilo dobro.
Bez najave, naglog poteza, udarca, Marta je kao pokošena pala na teren…. I znala je, u tom trenutku, da je povreda ozbiljna. Zato je hladne glave sačekala konačan odgovor iz bolnice nakon što je obavila potrebne preglede.
- Pitala sam doktora zbog čega se desila povreda, a da nisam, bukvalno, napravila nikakav nagli potez ili nešto što bi ukazivalo na to. Odgovorio je da sve dolazi s vremnom i da se tijelo zamorilo. Tako sam to prihvatila. Noga je ,,prošetala“, imala sam neugodan osjećaj, više nemoćan, a onda sam vidjela koljeno kako se kreće lijevo-desno. Kao da je izlazilo iz gležnja 20, 30 centimetara napolju. U tom trenutku sam znala ishod, jer sam, nažalost, toliko puta vidjela igrače koji su prolazili kroz isto. Niko ništa nije morao da mi potvrdi. Samo sam željela što prije da dođem kući. Naš savez je sve uradio kako je trebalo, pomogao mi je i sjutradan sam bila kod kuće.
U povratku je Marta imala vremena da posloži, ako je i bilo nedoumica, sve u glavi.
- Nisam momenat plakala ili se pitala: „Bože, zašto ja?“ Možda bih isto doživjela na nekom sljedećem koraku. Očigledno je trebalo biti tada. Bez drame sam stigla kući, otišla u Zagreb kod najboljeg doktora…
Kakvu podršku je dobila ,,lavica“! Sa svih strana, od poznanika, prijatelja, sportskih radnika, koleginica, od ljudi koji nemaju veze sa sportom…
- I ko me poznaje i ne poznaje pisao mi je i podržao. Sa svih strana, od Crne Gore pa nadalje. Posebna je bila podrška iz Crne Gore. Zbog najdivnijih riječi suzu sam pustila. Odmah nakon utakmice pisao je Slavko Goluža, došle su cure iz hrvatske reprezentacije, fizioterapeutkinja… Zbog svega na društvenim mrežama, s vremena na vrijeme, napišem poruku, jer znam da je ljudima stalo da me čuju i vide kako se oporavljam. Zahvalna sam svima na svemu, a lijepe riječi su me motivisale.
Neobično je Marti da sjedi kod kuće kada nije na terapijama koje traju od četiri do pet sati.
- Prvo sam morala mozak da natjeram da pomjeri nogu, kada sam došla do faze da mogu, sve je bilo bolje. Idem na vježbe, sve brzo prođe, a onako izmorena kod kuće odmaram, a poslijepodne je novi proces oporavka. Narednih šest sedmica ne smijem da stanem na nogu, na štakama sam, a odlazak do trgovine mi dođe kao najbolji izlazak. I onda kažem – uspjela si danas, Marta.
Ogromnu podršku, svakodnevnu, dobijala je Marta iz Švedske i Danske. Reprezentativne koleginice su igrale i zbog nje. A Marta je ponosna zbog njih.
- Bio je pravi gušt. Toliko je bilo lijepo na SP. Uživala sam i vidjela da se sve djevojke odlično osjećaju. A bez obzira na smjenu generacija i što nijesmo bili kompletni, ostvaren je vrhunski rezultat. Da nas je neko pitao prije nekoliko godina, uz činjenicu da neće biti u timu igračica koje su nosioci igre, da li želite sedmo mjesto, mislim da bismo odgovorile: ,,Odlično, pristajemo“.
Ivano je glavni, čuva mamu od svega
Ivano uživa u društvu majke. Brižan je, čuva je, a Marta kaže da je često pita: ,,Zašto si, mama, na štakama, da li te boli noga“…
- Gledao je utakmicu, ali nije čuo vrisak na terenu. Mali je, ali sam mu objasnila zbog čega hodam na štakama, i kao da razumije, ali u glavi, vjerovatno, ima drugačiji scenario. Pažljiv je, kada neko dođe u kuću obavezno ga upozorim riječima – pazi da ne staneš na maminu nogu, ili – nemoj da diraš maminu nogu… Pazi mamu koliko može. Ljubav od djece je ogromna.
Najvatreniji navijač
Marta Batinović će biti najvatreniji navijač ,,lavica“ u aprilu na kvalifikacionom turniru za Olimpijske igre.
- Nema ko ne želi plasman u Pariz. I Paragvaj sanja o tome, da ne potcjenjujem nikoga. Težak posao nas čeka, nažalost, nijesmo dobili organizaciju, ali šta je tu je. Nadam se da će sve djevojke zdrave sačekati april, a imaće i veliki broj utakmica do tada. Znam da će se, kao i uvijek, boriti i da ćemo izboriti plasman na OI – poručila je Batinović.
IZVOR: Pobjeda/Arena
